AZOTARA POTREBNA DOMAĆOJ POLJOPRIVREDI

Prema pisanju Politike, vlada namerava da pančevačku Azotaru posle stečajnog postupka ponudi na prodaju. Ističe se da to preduzeće ima nagomilane dugove i da u poslovanju ostvaruje gubitke. Međutim, ne pominje se kako će se poljoprivreda Srbije snabdevati proizvodima koje je godinama nabavljala iz ove Azotare.

Prema rečima prof. dr Danila Vujičića, Vlada Srbije pre odluke o prodaji tog preduzeća trebalo bi da organizuje stručnu izradu dve analize. Jednom analizom treba da se utvrde osnovni uzroci i razlozi koji su doveli preduzeće do stečajnog postupka. Stepen korišćenja kapaciteta, cene sirovina i energije, broj i potreba zaposlenih, stručnost i odgovornost rukovodstva i druga značajna pitanja za ocenu nastalih problema. Koje od tih problema i kako rešavati da bi se u tom za poljoprivredu značajnom preduzeću nastavio uspešan rad.

Druga analiza treba da prikaže kako će se i po kojoj ceni sigurno i blagovremeno obezbeđivati potrebe poljoprivrede ako azotara prestane sa radom. To nije pitanje same poljoprivrede, kao značajne privredne oblasti, već je deo agrarne i ukupne ekonomske politike države i vlade, pa ga tako treba i rešavati.

Ima u praksi više primera da je bilansni gubitak nekog preduzeća znatno manji od gubitka nacionalne ekonomije ako to preduzeće ne bi radilo. Verovatno je to i značajno pitanje pri oceni dela gubitaka azotare.

Ako se oceni da je ekonomičnije da azotara prestane sa radom, treba imati u vidu i prateće teškoće u snabdevanju poljoprivrede proizvodima te fabrike, ističe profesor Vujičić. Na primer, praksa ukazuje da deo naše spoljne trgovine svoj profit zasniva na snižavanju cena poljoprivrednih proizvoda, da ostvaruje relativno visoke marže u prometu prilikom snabdevanja privrede i slično. Češće je to posledica monopola trgovine, nego ekonomske zakonitosti u prometu robe. To se može očekivati i u snabdevanju poljoprivrede putem uvoznika.

Po značaju koji ima azotara u poljoprivredi Srbije, najprihvatljivije je da trajno ostane u državnoj svojini, uz mogućnost učešća i drugih vlasnika u svojini kapitala. U ekonomski razvijenim državama česta je pojava učešća države u kapitalu preduzeća, što podrazumeva i brigu i odgovornost države i vlade u tom delu privrede, angažovanje stručnog i odgovornog rukovodstva, uz nadzor nad poslovanjem preduzeća.

Nema razloga da se ne koristi ta praksa i u našim uslovima, uz napomenu da sindikati pomenuti u članku više predstavljaju zabavu prekobrojnih, nego što doprinose radu i poslovanju preduzeća. Uz rešavanje drugih problema, uredilo bi se i organizovanje kolektiva i njegovih organa, primenom nauke i prakse, zaključuje dr Vujičić.

Izvor: Politika