Dr STOJKOVSKI ODRŽAO PREDAVANJE O TEMPLARIMA

Tribina „Templari: istorija iza misterije“ održana je u ponedeljak 9. septembra u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je docent dr Boris Stojkovski.

– Vitezovi templari, odnosno, vitezovi Solomonovog hrama, svakako su jedan od najpoznatijih viteških redova. Bili su učesnici mnogih istorijskih događaja, a još zanimljiviji su zbog misterije koja ih prati svih ovih vekova posle njihove formalne zabrane i nestanka sa istorijske scene – rekao je Stojkovski na početku predavanja.

Krajem 11. veka, posle pada Jerusalima u muslimanske ruke, čitav hrišćanski svet doživeo je šok. Na presto u Vizantiju 1081. godine dolazi Aleksije Komnin koji želi da Jerusalim vrati pod vizantijsku vlast. Reakcije su se desile i na Zapadu, jer put hodočasnika bio je prekinut padom najsvetijeg hrišćanskog i jevrejskog grada u ruke muslimana po čijem učenju je to, takođe, bio i njihov sveti grad. Na saboru u Klermonu 1095. godine, Papa je pozvao u krstaški rat.

Poneti verskim entuzijazmom, mase krstaša krenule su da oslobode Jerusalim. No, krstaški ratovi su bili višestruko kompleksna pojava. U njih nisu odlazili uvek oni najbolji, a postojala je priča o neslućenom bogatstvu u Jerusalimu.

Različiti feudalci (burgunski, francuski i drugi velikaši) odlazili su ka Svetoj zemlji. Rezultat Prvog krstaškog rata 1099. godine bilo je osvajanje Jerusalima. Krstaši su počinili veliki pokolj nad stanovništvom ubijajući muslimane, ali i hrišćane, pogotovo hrišćanske sveštenike i monahe. Pravoslavno sveštenstvo je tada već uveliko nosilo bradu, zbog čega su krstaši mislili da su muslimani i masovno su ih ubijali. Posle toga započinje specifičan period Svete zemlje i Bliskog istoka – doba latinskog upravljanja Svetom zemljom koje je trajalo gotovo dva veka.

Cilj templara u samom nastanku biola je zaštita hodočasnika i čuvanje njihove imovine. Prvi predvodnik vitezova templara, docnije prvi veliki majstor bio je Ig de Pajen koji je sa drugim vitezovima 1118/9 pokrenuo ideju o osnivanju tog reda. Isprva su nastali kao tzv „Hristova milicija“ da bi vremenom krenuli u sakupljanje podrške, obilazeći Francusku, Burgundiju i zemlje Zapadne Evrope tražeći pomoć i gradeći svoje prve samostane.

Konačno, 1129. godine na crkvenom saboru u gradu Troa red je osnovan, a njegov duhovni patron postaje teolog i filozof Sveti Bernar od Klervoa koji je nadahnuo nastanak Cistercita koji će samo vek kasnije doći na Petrovaradin. Templari su zapravo bili monaško–viteški red, ali da bi neko postao templar, morao je najpre da postane vitez, pa da se zamonaši.

Oni su, kako opisuju savremeni izvori, nosili bele odore sa crvenim krstom, a ispod njih bili su oružnici, odnosno štitonoše uglavnom neplemenitog porekla. Tokom svog postojanja, sakupljajući blaga sa Istoka, postali su poznati kao bankari. Njihovo bogatstvo je postalo izuzetno veliko. Počeli su da se bave i zelenašenjem.

To se uglavnom odnosilo na templare –štitonoše, ljude koji su bili oko vitezova. Kod njih su se zaduživali brojni evropski vladari: Jovan Bez Zemlje, navarski kralj Alfonso je čak zaveštao svoju kraljevinu viteškim redovima i templarima, kralj Edvard im je založio kraljevski nakit, a najpoznatiji dužnik templara bio je francuski kralj Filip Četvrti Lepi koji je to posle vratio sa „kamatom“ donevši odluku da red bude raspušten i uništen, a njegovi članovi pobijeni ili rasuti.

Zvanično, templari su ukinuti 1312. godine bulom Pape Klimenta Petog. Međutim, tek tada su počele da se nižu brojne legende i misterije o templarima koje postoje sve do danas.