EKOLOŠKO MIROVANJE VOĆA

Toplo vreme tokom zime može izazvati kretanje vegetacije pre nego što je uobičajeno za naše klimatsko područje. Voće je u fazi mirovanja ali ukoliko temperatura zemljišta nekoliko dana bude na oko 50C mogu se stvoriti uslovi za kretanje vegetacije a sa cvetanjem kreće kada prosečne dnevne temperature vazduha dostignu vrednost između 9 i 120C. Pojedine voćne vrste počinju sa cvetanjem pri nižim dnevnim temperaturama (leska 50C do 80C ),a neke zahtevaju veće temperature, dunja 160C. Veće dnevne temperature ubrzavaju cvetanje.
Razlike u početku cvetanja u istim klimatskim područjima mogu biti značajne, između pojedinih godina mogu da iznose i do mesec dana.
Najizraženiji uticaj na kretanje vegetacije u nekom području ima klima područja i specifični mikroklimatski uslovi rejona gajenja. Na sam početak cvetanja velikog uticaja ima nadmorska visina, geografska širina i ekspozicija terena. Početak i dužinu cvetanja uslovljavaju temperaturni uslovi u periodu mirovanja a posebno u periodu prelaska iz faze mirovanja u početak kretanja vegetacije. Promene u rastu i razvitku generativnih organa počinju bubrenjem generativnih pupoljaka tj. sa početkom kretanja vegetacije. Početak bubrenja pupoljaka ostvaruje se po završetku perioda mirovanja voćaka i uslovljen je temperaturnim uslovima. Pri nižim temperaturama početak bubrenja pupoljaka odvija se sporije dok ga više temperature ubrzavaju. Za sam proces početka bubrenja pupoljaka potrebno je od 24 do 48 časova.Kada proces bubrenja započne ne može se više zaustaviti jedino se njegova dinamika može menjati u zavisnosti od ekoloških uslova.
U ovom periodu počinje kretanje sokova od korena i starijih delova stabla ka mlađim. Počinje proces tzv, raskaljivanja stabala i on nastaje usled povećanih dnevnih temperatura. U godinama kada su izražena veća temperaturna kolebanja dolazi do oštećenja stabala usled zagrevanja u vidu pucanja kore na stablu i oštećenja na cvetnim pupoljcima u vidu izmrzavanja .
Jedan od načina koji se pokazao kao dobar kao mera koja može pomoći da se posledice temperaturnih kolebanja tokom ovog perioda ublaže je krečenje voćnih stabala . Krečenje stabala obavezno se radi u jesen, ali se može primeniti u 2-3 navrata tokom jeseni i zime. Recept po kome se priprema krečna čorba je 5 kg negašenog kreča, 0.5 kg kuhinjske soli i 0.25 kg sumpora ,dodati vodu i o staviti smesu da odstoji 2 dana da bi se lepljivost povećala i tada je primeniti.
Bela boja odbija sunčeve zrake i otežava naglo zagrevanje stabla. Na taj način usporava kretanje sokova i kretanje vegetacije se može odložiti za nekoliko dana . Ova mera najviše efekata daje kod koštičavog voća , pre svega kajsije, breskve, šljive i višnje i kod kojih ova temperaturna kolebanja mogu i izazvati kretanje vegetacije.
Preporuka je i da se rezidba zasada voća u ovoj godini pomeri za neki kasniji period , jer zimskom rezidbom podstičemo aktivnost voćaka i one tada postaju osetljivije na niske zimske temperature koje mogu uslediti posle ovako dugog i lepog vremena.S obzirom na to da je i jesen bila duga i jako lepa sa dosta visokim temperaturama za doba godine, diferenciranje cvetnih pupoljaka je dugo trajalo i u takvim uslovima voćni zasadi su posebno osetljivi na nagli pad i porast temperature u narednom periodu.
Autorka: Dipl.ing. Snežana Dragićević-Filipović

Izvor: psss