ENIGMA MIGRACIJA

Koja je vaša adresa? Zašto baš ta? Odakle ste pošli i baš na nju došli?

Moje ime je Milena Mikeš i svojim domom nazivam bajkoviti grad, Novi Sad. Kao i moj grad, i ja sam satkana od različitih životnih priča, kultura, jezika, religija… Kada bih vam pričala o tome zašto je baš Novi Sad moj rodni grad, putevima mojih predaka i njihovom poreklu, ova priča bi se prožimala na nekoliko stotina stranica, ako ne i hiljada.

Koliko duga je vaša priča? Da li bi mogla da stane u nekoliko rečenica? Dužina naših priča ima ime, a to je MIGRACIJA.  Kako sam se tokom odrastanja bezbroj puta suočila sa ovim terminom, u meni se probudila želja da otkrijem njegov pravi značaj, uticaj i suštinu. Šta su migracije? Zašto ljudi migriraju? Kakav uticaj migracije imaju na društvo i ekonomiju? Samo su neka od pitanja koja su okupirala moje misli.

foto: Milena Mikeš

Na moje veliko zadovoljsto ukazana mi je čast od strane udruženja UniAdrion( Association of Universities of the Adratic – Ionian area)  da budem učesnik prvog izdanja UniAdrion letnje škole ’’ Migration issues in the Balkans’’ ( pitanje migracije na Balkanu) u saradnji sa AI- NURECC inicijativom  ( Adriatic Ionian Network of Universities, Regions, Chambers of Commerce and Cities Initiative) i Politehničkim Univerzitetom u Ankoni (Universita Politecnica Delle Marche). UniAdrion je „mreža univerziteta“ (iz Italije, Grčke, Slovenije, Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije) koja je osnovana sa ciljem da stvori trajnu vezu između univerziteta i istraživačkih centara iz Jadransko-jonskog regiona. UniAdrion podstiče saradnju između univerziteta i istraživačkih centara, uglavnom kroz realizaciju didaktičkih inicijativa, kao što su Master programi, razne obuke, letnje škole, postdiplomski Joint Degree programi. Kursevi mogu, takođe, da predvide i prikupljanje podataka i stvaranje baze podataka.

Glavna karakteristika UniAdrion projekata je multidisciplinarni pristup, a studijski programi su organizovani prema nekoliko tema koje se odnose na kulturno nasleđe, zaštitu životne sredine, kulturni turizam, luke i trgovinske odnose.

Ponekad mi je delovalo da se mreža mojih pitanja zamotala u Sidreni čvor, koji je nemoguće odvezati. Na kojoj god strani da sam tražila odgovor, čvor bi se sve više stezao. Odjednom, u čarobnom italijanskom gradiću na obali Jadranskog mora, moj čvor je počeo da popušta. Počinjem da razumem enigmu migracija.

foto: Milena Mikeš

U trenutku kada sam kročila u Ankonu,ona me je oduševila svojom toplinom i gostoprimstvom i do kraja mog boravka oduševljenje nije jenjavalo.

foto: Milena Mikeš

Profesori sa Univerzitet u Trstu, Bolonji i Ankoni, iz dana u dan prikazivali su nam realnu sliku ove naizgled nesvakidašnje pojave, sa kojom se svet svakodnevno susreće. Zajedno sa mojim kolegama iz Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Albanije, Italije i Srbije nestrpljivo sam iščekivala svako predavanje. Pored edukacije o migrantskom pitanju, radili smo i na odnosu između država u regionu i međjusobnoj saradnji. Naime, kao i ljudsko biće država ne može stajati sama. Potrebna joj je pomoć i podrška od njenih prijatelja i porodice, da bi mogla da opstane. Sama, ona je slaba i ranjiva. Region, komšijske zemlje su njena porodica, a svet prijatelj. Te je bitno da sve zemlje u regionu  pronađu najbolji način da funkcionišu zajedno. Zajedno smo jači, sposobniji, funkcionalniji i na taj način možemo pomoći jedni drugima, a pomažući jedni drugima možemo pomoći i ostatku sveta.

foto: Milena Mikeš

Kroz ovaj projekat uvidela sam da je to najbolje učiniti kroz socijalizaciju i edukaciju mladih, te ulaganje u iste. S obzirom da se Srbija našla na takozvanoj ,,Balkanskoj ruti’’, te je suočena sa prilivom stanovništva iz različitih krajeva sveta i kultura, njoj do sada potpuno nepoznatih, potrebno je fokus usmeriti na integraciju. Ako se zapitamo odakle smo došli, shvatićemo da smo i mi sami, ili naši pretci koračali nepoznatim putevima i bili stranci u komšijinim očima. Možda ćemo onda prestati da strahujemo od tih nepoznatih, neobičnih ljudi i ugledati taj isti strah u njihovim očima. Otvorimo srce, pružimo im ruku, imamo priliku da upoznamo svet iz svog doma, iskoristimo je. Za razgovor je potreban isti jezik, stvorimo ga. Ja sam imala neverovtnu prliku, da se edukujem od strane najboljih predavača, ali smatram da i Srbija ima dosta da doprinese ovoj temi. Svet bi trebalo da čuje našu priču. Hajde da je ispričamo! 

Za vojvodjanske.rs priču započela: Milena Mikeš