IZLOŽBA I STRUČNO SAVETOVANJE „TORNJAI U SUBOTICI I MAJOLIKA“

U gradskom muzeju Subotica je 19. februara 2020. otvorena izložba TORNJAI U SUBOTICI – Slikar Janoš Tornjai (1869–1936) i veze sa Suboticom, koja je nastala u okviru IPA programa Tragom zajedničke umetničke baštine – Art&Craft (HUSRB/1602/31/0050). Izložbu je pred mnogobrojnom publikom iz Subotice, Kanjiže, Sente, Bačke Topole, Hodmezevašarhelja i Baje, otvorio istoričar umetnosti dr Imre Nađ, istraživač umetnikovog stvaralaštva i dugogodišnji direktor Muzeja „Janoš Tornjai“ u Hodmezevašarhelju, navodi subotica.info. Autor izložbe je dr Olga K. Ninkov, muzejski savetnik Gradskog muzeja Subotica. Publiku je pozdravio mr Ištvan Hulo. Izložba će biti otvorena do 31. maja 2020.

Nakon otvaranja sledila su stručna predavanja:

  • Dr. Imre Nađ: Rani period slikarstva Janoša Tornjaija
  • Viktorija Terendi, etnolog Muzeja „Janoš Tornjai” u Hodmezevašarhelju: Tornjai, kolekcionar. O etnološkoj kolekciji slikara
  • Vera Nađ, etnolog, muzejski savetnik u penziji Muzeja „Janoš Tornjai” u Hodmezevašarhelju: Kolonija Majolika u Hodmezevašarhelju
  • Ilona Pajić, dipl. tehnolog, rukovodioc proizvodnje građevinskog materijala, Wienerberger doo Kanjiža: Majolika iz Kanjiže

Kratko o izložbi:

Izložba pruža uvid u slikarstvo Janoša Tornjaija putem 59 dela iz svih faza stvaralaštva. Slike su većim delom posuđene iz Muzeja „Janoš Tornjai“ u Hodmezevašarhelju. Adekvatnoj percepciji doprinose i tri Tornjaijeva dela iz Muzeja „Ištvan Tir“ u Baji, a izloženo je i umetnikovo delo koje se čuva u Gradskom muzeju Subotica, kao i četiri dela slikarke Marije Kovač (1883–1977). U nastavku izložbe slede dela Šandora Olaha, Tornjaijevog subotičkog kolege i prijatelja, zatim skulptura Karolja Baranjija (1894–1978), te medalje i plakete vajara Edea Telča (1872–1948), koji se u numizmatiku zaljubio kao učenik subotičke gimnazije. U poslednjoj tematskoj jedinci, shodno sadržaju vezanu primenjenu umetnost, izložen je sekreter kinematografa Aleksandra Lifke (1880–1952), koji je izrađen u subotičkoj fabrici nameštaja „Šipoš i sinovi“ 1932, te keramika Žolnai i drugu keramiku sa početka veka, proizvode iz manufakture u Kremnicama i radionice Ignaca Fišera u Budimpešti. U pripremi je obiman katalog koji će objedinjeno dati prikaz rezultata istraživanja.

Kratko o slikaru i „Majolici“:

Osim likovnog stvaralaštva, u Tornjaijevoj biografiji se ističe i pregalaštvo na polju kulturnog rada. U svom slikarstvu se, nakon uticaja realizma Mihalja Munkačija, odlučio za modernizam i pejzažno slikarstvo sa temom monumentalne, svedene i promenljive pustare kao autentičnog prirodnog elementa ali i simbola, dok se u poznoj fazi okrenuo osunčanim detaljima enterijera. Tornjai je u Subotici prvi put izlagao na jednoj kolektivnoj izložbi 1904, a u okviru samostalne izložbe se prikazao subotičkoj javnosti 1912. Zanimljivost je bila što je pored svojih dela tada izložio slike svoje kućne pomoćnice, Marije Kovač, čije slikarstvo je tokom druge decenije 20. veka uticalo na njegovu umetnost. Izložbu u Subotici su 1912. pored druge publike, videle i učenice Više devojačke škole uz stručno vođene profesora crtanja, Janoša Tantoša, a među učenicama je bila i Klara Gereb. Ona je postala prva primenjena grafičarka grada, a od 1927. je živela u zgradi u kojoj je danas subotički muzej i u kojoj je naša izložba. Sledeće, 1913. godine, u Subotici je izlagala Umetnička kolonija keramike „Majolika“ iz Hodmezevašarhelja, grada koji je od ranije i kod nas bio poznat kao veliki grnčarski centar. Ta postavka je, po dosadašnjim istraživanjima, prva izložba umetničke unikatne keramike u Subotici. Jedan je rad tada otkupio i subotički slikar, Šandor Olah, koji je i sam krajem te godine dizajnirao keramiku i izlagao sa „Majolikom“. Tokom našeg projekta je postalo jasno da se čak na dve slike iz zbirke Gradskog muzeja Subotica, nalazi keramička vaza potekla iz radionice „Majolike“. Između kolega slikara, Tornjaija i Olaha, razvio se prijateljski odnos, o čemu svedoče sačuvana pisma, a „Majolika“ je nastavila svoj život u izmenjenom obliku tokom druge polovine 20. veka, dajući doprinos osnivanju Međunarodnog simpozijuma keramike u Hodmezevašarhelju. Prva umetnica iz Srbije kao gost Simpozijuma bila je Subotičanka, keramičarka Edita Nemeš Fekete, a odeljenje „Majolika“ fabrike Potisje iz Kanjiže, osnovano 1982. godine je radilo po licenci iz Hodmezevašarhelja.

Info: Gradski muzej Subotica
Foto: Svetlana Kolovič

Izvor: subotica.info