JEDNO OD NAJOMILЈENIJIH IZLETIŠTA NOVOSAĐANA

Istoričar Taube u svom putopisu o Sremu početkom XIX veka piše: “Da čovek pojmi svu lepotu čarobnog Srema treba da zađe u Frušku goru i da upozna taj dragulј. Srem je krasan vrt u kome se božanska priroda veselo smeje. Bez njegovih brda ne bi bilo lepote ni zdravlјa. Eno, karlovačke doline sa divnom stražilovskom česmom, za koju narod veli da leči svaku groznicu…I samo divno brdo Stražilovo”.

Dans je Stražilovo jedno od najomilјenijih izletišta za Novosađane, ali i Beograđane i ostale stanovnike Srbije. Za istoriju Stražilova vezana su dva bitna događaja, jedan zbog kojeg je od naroda dobio i svoje ime, a drugi, zbog slavnog Branka Radičevića i njegovog “večnog odmorišta”, koji je sahranjen na njegovom milom Stražilovu. Nјegovo ime Stražilovo, usko je vezano za 1795-96. godinu. Tada se pojavila kuga u Sremu, prvo u Krnješevcima, a posle je počela da besni u Irigu. Odatle se raširila i po okolnim selima, zahvatila Neradin, Kamenicu, Jazak, Grgeteg i Rivicu. U samom Irigu je tada umrlo 2.548 osoba od 4.813 obolelih, a u Neradinu 417 od 968 obolelih. Radi odbrane od kuge, da se ne prenese u Ugarsku i druge krajeve Srema, zaveden je i postavlјen najstroži kordon duž Dunava, preko kojeg niko nije mogao preći s bačke strane u Srem. Od Novog Sada do Vukovara i Novog Sela bilo je podignuto 195 koliba u kojima su bile smeštene straže. Tako i sa sremske strane Dunava. Drugi kordon bio je na Fruškoj gori, između Kamenice, Iriga i Karlovaca, duž Venca gde su bile postavlјene jake straže, koje su sprečavale svaki saobraćaj i dodir sa Irigom i zaraženim mestima. Na ovom kordonu glavna straža bila je postavlјena kod brda, zbog koje je ono dobilo od naroda i svoje ime – Stražilovo.

Znamenitost Stražilova leži na njegovom vrhu, po želјi našeg pesnika Branka Radičevića, da se sahrani na Stražilovu, gde je provodio veći deo svog vremena pišući svoje pesme. Nјegova želјa bila je ispunjena 22. juna 1883. godine, kada su njegovi zemni ostaci uz veliko učešće naroda sa neopisivim oduševlјenjem preneti iz Beča, kroz Novi Sad i Karlovce i sahranjeni na Stražilovu. Nјegova želјa se nalazi u stihu pesme, koja se “pričula” Zmaju Jovi , a zove se “Brankova želјa”.

Za vojvodjanske.rs piše: Zoran Knežev

Nastavak priče pročitajte u knjizi „Novi Sad prošlost u pričama“… koju kao i najnovija dela Zorana Kneževa, možete poručiti po specijalnom popustu putem meila: zoranknezev@gmail.com  ili na broj telefona 064/1258337