KORZO JE IMAO SVOJ RED

Dok su se Ljiljočka i Tanja, gurale kroz okupljen svet, stajao sam kod apoteke, kao i obično. Nekako sam uspeo da se probijem do njih, a one su se smestile kod čeonog ulaza u Banovinu, odakle se sasvim dobro videla prelepa bina.

Ka Banovini su hrlili deca i roditelji, omladina i stariji  sugrađani, neko na rolerima, a neko na biciklovima. Jednostavno skupio se ceo Grad, naši novosađani.

Sa bine je dopirala muzika, svečano, a ležerno, spojilo se nespojivo. Veličanstven spoj opere, valcera, kristalno jasni i čisti zvuci koje su dočaravali virtuozi na svojim instrumentima. Muzika koja se slivala ka svima nama, oživela je neka davno prošla vremena u kojima smo se skupljali na ovom mestu. Tu gde su se rađale prve ljubavi, gde su u nagoveštajima začinjane ove nove generacije kojima je normalno da ceo događaj posmatraju iz daljine, preko bilborda. Povuče me Ljiljočka za ruku, komandujući: „Ajde pokret, idemo do Bine“!  Kroz gusto zbijen narod počelo je probijanje uz jedno veliko : „Izvinite, samo malo, da prođemo“. Uskomešano, uzvišeno, neobično… idemo ka zacrtanom mestu. Probismo se, a uz sve to imali smo podršku od Tanje, koja je u korak pratila ovu akciju.

Ovakvi koncerti nas zaista vode ka Novom Sadu, očaravaju sve prisutne, želeći da svi ostanu novosađani. U skladu sa muzikom, bilo je ponašanje prisutnih, kulturno i mirno. Niko ne opterećuje sa najavama i odjavama, samo muzika i mi.

Korzo se zanjiše, spalir se nadiže, videh da koncert je završen. Muzika nas je prošetala od apoteke do parka i nazad, podsetila ne sve one divne trenutke, kojih je bilo u izobilju, kao i ljubavi u ovoj večeri. Hvala novosađani, ostali smo novosađani uz pomoć muzike i korzoa.

Za vojvodjanske.rs  piše i snima trio Fantastikus: Ljiljočka, Tanja i Zoran.