KROZ STARA NOVOSADSKA GROBLJA

Na Uspenskom groblјu počivaju zemni ostaci mnogih slavnih Srba, ne samo iz Vojvodine, nego iz svih jugoslovenskih krajeva. Tu će te naći grobove poznatih književnika, političara, javnih radnika, velikih rodolјuba, vojnika i pilota, glumaca i svih drugih čija su imena svima nama dobro poznata. Odmah posle ulaska sa desne strane, podignut je jedan spomen-krst. Pod njime se nalazi limeni sarkofag Jovana Obrenovića, poznatog u istoriji pod imenom Gospodar-Jovan, rođenog brata kneza Miloša Obrenovića i aktivni borac u ustanku 1816. godine. Odmah pored ovog spomenika pada u oči još jedan star i sav pozeleneo spomenik, a pod njim počiva Aron Zagorica, koji je: “prekim sudom za nevinoju vjernjih parju Serbov kroviju žažduških buntovnih Mađarov v Novom Sadu apr. 14.-og lјeta 1849-og u ½ 1-og časa cvjetuščago života lišenu – tužna jedinoutrobna bratija jego Mojsei, Nikolai i Simeon so sestroju Marijeju položiša sie krestnoe znamenie”. Kao što se vidi sa samog spomenika pokojnik je bio žrtva svojih patriotskih osećanja i obesti tadašnjih mađarskih vlasti u Mađarskoj buni 1848-49. godine. Aron je bio čuveni vojvođanski advokat, koji je izvesno vreme bio sekretar knjeginje Ljubice Obrenović. Zagorica je bio vatreni Srbin za vreme mađarske bune, a 1848. godine, izvšio je jedan opasan, ali herojski gest. Popeo se u zvonaru Almaške crkve, da bi obavestio logor srpskih ratnika o kretanju i namerama Mađara. Nešto dalјe, ali ne na samoj glavnoj aleji, nalazi se svetlo-siva, osrednja piramida, takođe lepo delo kamenoresca. Pod tom piramidom počiva general Petar Biga (rođ. 1811, umro 1879), junački branilac Srbobrana, koji je Vojvodinu i vojvođansko srpstvo mnogo zadužio svojim hrabrim i herojskim držanjem. Preko puta od groba gospodara Jovana može se videti lepo i ukusno urađen nadgrobni spomenik, gde večnim snom spava naš slavni komediograf Kosta Trifković, koji je duže vreme bio i gradski fiškal u Novom Sadu i proslavio se u celom srpstvu svojim uspelim i duhovitim komadima, kao što su “Školski nadzornik”, “Čestitam”…Trifković je bio obnovilac i dugogodišnji marlјivi saradnik našeg književnog časopisa “Javor”. Takođe, u sredini glavne aleje podignut je grob dr Jovanu Hadžiću, koji je u književnosti upotreblјavao pseudonim Miloš Svetić, a umro je 1869. godine. Nјegov spomenik je impozantan, a ima i plaket sa porsjem. Svi mi znamo koliko je Vojvodinu i srpstvo zadužio za vreme svog plodnog rada na kulturnom, prosvetnom polјu, pravnom pa i na polјu unapređenja srpskog školstva u Vojvodini. Dr Hadžić je bio po profesiji advokat, ali je docnije upražnjavao razne važne položaje, pa je bio i direktor Velike pravoslavne srpske gimnazije u Novom Sadu. Sarađivao je pri donošenju prvog građanskog zakona u Srbiji, a spada u red pokretača ideje o osnivanju Matice srpske. U blizini glavne aleje, s desne strane, podiže se impozantan nadgrobni spomenik našeg slavnog akademskog slikara Aksentija Marodića (1838-1909). Nešto dalјe se nalazi moderan spomenik od belog granita na kome je u relјefu izrađen čovek u punom naponu snage i žudnje za plavetnilom neba, pored koga stoji urezan i mali aeroplan, predstavlјa večitu kuću vazduhoplovnog potpukovnika Živorada Petrovića, poginulog na švajcarskim Alpima 1927. godine. Veliki mramorni spomenik obeležava gde je sahranjen umirovlјeni kralјevski savetnik Miloš Dimitrijević, predsednik Matice srpske (1824-1894).

U njegovoj blizini leže i zemni ostaci Velјka Mirosavlјevića, paroha Uspenske crkve. Jedan pored drugog sahranjeni su, direktor Muške gimnazije i prvi gradonačelnik u oslobođenom Novom Sadu Jovan Živanović, advokat Đorđe Kondoroši (1821-1891), Kosta Jovanović Batut, profesor Andrija Matić, i jedan od retko zaslužnih Novosađana dr Đorđe Natošević (1821-1887). U toj grupi iznad ostalih spomenika ističe se porodična grobnica kuće Nenadovića, na čijem spomeniku je od mramora izrađen u gornjem delu anđeo čuvar, a na samom spomeniku urezan relјef Arhangela Mihaila. Veliki broj Hrvata verovatno ne zna da je kompozitor “Lepe naše domovine” sahranjen na novosadskom Uspenskom groblјu. Nјegov spomenik nam priča da se rodio u Vinkovcima 1821. godine, a umro u “Srpskoj Atini” 1878. godine. To je Josif Runjanin. To je širok, siv spomenik sa pločom i plaketom Runjaninove glave, koje je odlični vajar Đoka Jovanović zaista umetnički uradio i to je jedan od lepših spomenika na Uspenskom groblјu. Čovek tu zastane malo duže i oseća neku tronutost, kada pomisli da se kompozitor hrvatske himne odmara tu, na srpskom, pravoslavnom groblјu u Srpskoj Atini, koju je neizmerno voleo. Ovaj grob je sjajan dokaz i svetao primer, da smo mi Srbi Vojvođani, još od davnina bili tolerantni prema svim nacijama i verama koje ovde žive, a grob ovog velikog pokajnika i stvaraoca nam to najbolјe pokazuje.  Najveći sin koga je do sada Vojvodina dala, Svetozar Miletić, veliki nacionalni borac i mučenik za slobodu i prava potlačenih Vojvođanskih Srba, leži u tišini i smireno pored svog zeta, isto tako zaslužnog Vojvođana, Jaše Tomića. Vitez Teodor Mandić od Majna (1825-1891), jedan od prvih osnivača jugoslovenskog sokola dobio je svoje priznanje u mramoru i bronzi. Interesantno je da dr Mihajlo Polit-Desančić (1833-1920), politički protivnik Miletića, imao je svoj spomenik na Uspenskom groblјu, iako se pod njim nisu nalazili i njegovi posmrtni ostaci. Oni su ležali u rumunskom Temišvaru, a umro je kraj Temišvara, na imanju svoje kćeri, 30. marta 1920. godine, ali je tek naknadno sahranje na Uspenskom groblјu. Po priči grobara Uspenskog groblјa, koji je između dva Svetska rata tamo budno pazio i čuvao spomenike, dugih 55 godina, skrenuo je pažnju na jedan mali spomenik, na kome je još 1936. godine jedva vidlјivo bilo ime “Đorđe Rajković (1825-1880)”. Stari čika Stevan Sremčević je onda pričao za jedne novosadske novine, da se seća još kao dete Đorđa Rajkovića. “Ja sam nosio njegove korekture u štampariju. Nјegov grob ne obilazi niko i verovatno je, da bi i ovaj spomenik bio uništen, da ga sa Svetojovanskog groblјa nije ovamo preneo pokojni prota Velјko Mirosavlјević.”

Za vojvodjanske.rs piše Zoran Knežev

Nastavak priče pročitajte u knjizi „Novi Sad prošlost u pričama“… koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com…ili na broj telefona 064/1258337