METILJAVOST PREŽIVARA

Metiljavost je jedna od najraširenijih parazitskih bolesti svih preživara. Uzročnik je i veliki i mali metilj, a ova bolest može napraviti veliku štetu u stočarskoj proizvodnji. Od nje najčešće oboljevaju životinje koje se napasaju na vlažnim i močvarnim pašnjacima, piju zagađenu vodu, jedu zelenu hranu ili nedovoljno osušeno seno koje je zaraženo metiljom. Metilj dospevši u organizam stacionira se u žučnim kanalima pri čemu ih iritira a samim tim remeti funkciju jetre. Metilj u žučne kanale polaže jaja koja izmetom dospevaju u vodu. Uz povoljnu toplotu i vlagu u roku od 8-30 dana formira se zametak, koji ulazi u svog domaćina barskog puža (ima presudan značaj za razvoj metilja) u kome se razviju larve. Larve napuštaju puža i razvijaju se u metilje sa repićem (cerkarije) koje se nalaze u vodi, a zatim kao metacerkarije na travi, vodenom bilju i dr. Prisustvo metilja u spoljašnju sredinu izraženo je u septembru a naročito u oktobru. Životinje napasajući se na vlažnim i močvarnim pašnjacima zaraze se uglavnom metacerkalijama, i u organizmu životinja za dva meseca postaje zreli metilj. Ova bolest nanosi veliku štetu u stočarstvu. Možemo razlikovati dva toka bolesti, akutni (nagli, brzi, kraći 4-6 nedelja) i hronični (lagani ,duže traje preko 6 nedelja). Akutni tok je ređi ali su znaci bolesti uočljiviji (životinja prestaje jesti, preživati, dobija proliv, naglo mršavi, vuna je neuredna, temperatura tela i do 420 C). Ovaj tok bolesti je mnogo opasniji, kraće traje i završava se uginućem životinja (životinje mogu uginuti i za sedam dana) kao posledica velikog oštečenja jetre. Hronični oblik je dugotrajniji, apetit je promenljiv, temperatura u granici normale, vuna je neuredna i ispada na čupercima, javljaju se crevne upale sa jakim prolivom. Ispod donje vilice javlja se otok veličine kokošijeg jajeta i nakuplja se tečnost u trbuhu. Životinja postepeno slabi I smanjuje mlečnost čak i do 20%.
Preventivnu zaštitu ove bolesti možemo sprovoditi u dva pravca. Redovnim tretiranjem ovaca i jagnjadi odgovarajućim antihelminticima i to dva puta godišnje oktobar – novembar i na proleće pre početka paše. Drugi pravac preventivne zaštite je suzbijanje barskog puža. Suzbijanje postižemo melioracijom, isušivanjem pašnjaka i tretiranjem bara određenim preparatima. Travu sa sumnjivih pašnjaka dobro osušiti i osušeno seno u ishrani preživara koristiti posle 6 meseci. Stoku ne treba napajati na zaražena pojila. Kod obolelih životinja osim tretiranja antihelminticima, zbog pojave proliva treba koristiti I lekove koje ga zaustavlja a po preporuci veterinara. Da bi se životinje što pre oporavile, potrebno im je davati kvalitetnu hranu, vitamine i minerale. Neophodno je pre upotrebe lekova konsultovati veterinara koji određuje lek i dozu i pridržavati se uputsvima za upotrebu.

Autor: Srđan Zafirović

Izvor: psss