MINERALNA ISHRANA VOĆAKA

Voćna stabla, da bi se normalno razvijala i plodonosila, zahtevaju redovnu i izbalansiranu ishranu. Višegodišnjim, intenzivnim voćarenjem se iz zemljišta iznose velike količine mineralnih materija koje bi trebalo adekvatnim đubrenjem nadoknaditi. Navika većine voćara je da đubrenjem uglavnom nadoknađuju samo azot, fosfor i kalijum gde je preterana upotreba azota naročito izražena. Naravno da biljke ne žive samo od ova tri, najčešće prodavana elementa, već im je za optimalno funkcionisanje potrebno mnogo više, po nekim navodima čak, i više od sedamdeset. Da pomenemo samo neke od njih čiji nedostatak u našim zemljištima nije redak.
Kalcijum, jedan od najbitnijih elemenata koji osigurava normalno funkcionisanje biljke i visok kvalitet plodova često je u nedostatku, naročito na kiselim zemljištima gde ga moramo redovno unositi merama kalcifikacije zemljišta. U zemljištu često može biti blokiran visokim sadržajem magnezijuma i kalijuma, a i visoke doze azotnih đubriva otežavaju njegovo usvajanje. U vreme kada plodovi rastu i kada je potreba za kalcijumom velika, njegov nedostatak se može efikasno nadoknaditi folijarnim tretmanima sa kalcijum-nitratom, kalcijum-hloridom ili organo-mineralnim kompleksom kalcijuma koji je možda najskuplji ali je biljkama najpristupačniji.
Od magnezijuma je sačinjeno jezgro hlorofila, najbitnijeg molekula biljnog sveta zaduženog za stvaranje šećera. Nedostatak magnezijuma znatno redukuje prinose, a njegov manjak u biljnim tkivima često može biti izazvan visokim koncentracijama kalijuma, natrijuma ili kalcijuma u zemljištu koji blokiraju njegovo usvajanje. U ovom slučaju, nedostatak je najefikasnije rešiti folijarnim tretmanima preparatima na bazi magnezijum-sulfata.
Sumpor je važan element koji ulazi u sastav mnogih proteina i često je u nedostatku u našim zemljištima, prvenstveno što su njegova jedinjenja dobro rastvorljiva te se lako ispiraju iz zemljišta. Nedostatak sumpora je izraženiji u zemljištima siromašnim humusom. Iz ovih razloga je opravdano birati đubriva koja u svom sastavu pored osnovnih sadrže i znatne količine ovog elementa.
Silicijum je često zanemarivan jer se nije smatrao esencijalnim mineralom. Veoma je bitan u izgradnji sprovodnih sudova, a pored kalcijuma utiče na jačanje ćelijskih zidova i time direktno na povećanje otpornosti biljaka na bolesti, štetočine i stresne uslove. Iako je široko rasprostranjen u zemljinoj kori, često je biljkama nedostupan u pristupačnom obliku. Najefikasniji i najjeftiniji način je primeniti ga folijarno u obliku kalijum-silikata u rastvoru 1:300 i primenjen u dozi od 2 l/ha. Na našem tržištu postoje i komercijalni preparati sa silicijumom.
Bor je kalcijumov sinergist, bez koga kalcijum ne može da ostvari svoju glavnu funkciju transportera ostalih minerala. Bor je naročito važan za reproduktivnu fazu biljaka, pri čijem nedostatku se javljaju deformiteti na plodovima ili oplodnja potpuno izostaje. Pošto je negativno naelektrisan, jedino skladište bora u zemljištu može biti humus pa se usled sve manjeg sadžaja humusa u zemljištu javlja i veći nedostatak bora. Visoke količine azota, kalijuma i kalcijuma utiču na smanjeni unos bora u biljku. Bor se može aplicirati preko zemljišta (Boraks, Solubor, Nitrabor), ali treba biti obazriv jer se lako može preterati kada bor postaje toksičan za biljku, naročito na kiselim zemljištima (pH<5,5), pa je stoga potrebno strogo se pridržavati uputstva za primenu preparata na bazi bora. Ako se primeni krajem zime, omogućiće rastvorljivost inače teško rastvorljivog silicijuma tokom proleća.
Pored pomenutih još je mnogo podjednako važnih minerala kao što su cink, gvožđe, bakar, molibden, kobalt, nikl, selen…bez kojih mnogi mehanizmi u biljkama ne bi pravilno funcionisali, ali o njima drugom prilikom.
Autor: Momir Nedić, dipl.ing.voć-vin

Izvor: psss