Strelјana koju mnogi nepravilno nazivaju „Dvorac Eđšeg” nikada nije bila ni dvorac, ni Eđšeg. Zgrada je sagrađena 1890. godine, kao strelјana. Nekada se nismo stideli da stvari zovemo svojim imenom na svom jeziku, pa je iznad ulaza ćirilicom pisalo ”Strelјačka dvorana”, a sa leve i desne strane je isti tekst stajao na nemačkom i mađarskom jeziku. Zgrada je otvorena u čast stogodišnjice ”Novosadskog građanskog strelјačkog društva”, najstarijeg sportskog društva u našem gradu i šire, osnovanog 1790. godine. Današnji ugled novosadskog strelјaštva u srpskom sportu, meren između ostalog i brojem olimpijskih medalјa, pokazuje da tradicija uvek nađe način da preživi, uprkos zubu vremena. Ipak, da trajati nije lako pokazuje decenijsko propadanje Strelјane i zaborav njenog imena i prvobitne namene, ali krenimo negde od samih početaka strelјaštva u Novom Sadu.
Na kraju Futoške ulice, na prostoru gde se danas nalazi blok kuća, koji se graniči sa katoličkim groblјem, nalazila se samo jedna kuća, daščara, sa vrlo prostranim dvorištem i baštom. Tridesetak novosadskih građana udružilo se pa kupilo to imanje i u dvorištu podiglo gostionicu i vrt. Tu su svakodnevno sastajali sa ostalim posetiocima u časovima odmora i dokolice, i pijuckali. U jednom uglu dvorišta udesili su mesto za vežbanje u gađanju iz puške. Pri čaši vina i piva, razgovarajući o štetama koje su nanosile polјoprivredi divlјe zveri i ptice grablјivice, koje su se namnožile po šumama i vrbacima u okolini grada, osnuju 1790. godine Strelјačku družinu (Societas Jaculatoria). Ono je sačinilo i svoje statute koje je odobrilo Namesničko veće. Članovi udruženja, na čijem je čelu bio senator Jozef Kerber, su bili u početku pretežno Nemci. U Novom Sadu je od 1790. godine postojojala strelјačka družina, a to je prva i najstarija slobodna organizacija privatne inicijative, u koju su se građani, bez obzira na veru i narodnost, upisivali po svojoj slobodnoj volјi.
Strelište je izgrađeno 1792. godine, baš na lokaciji današnjeg “Eđšega”, u ulici Antona Čehova br. 4, a u nekadašnjoj Strelјačkoj ulici. Prvih godina postojanja Družina je u proseku brojala oko 60 članova, uglavnom uglednih i bogatih građana, koji su mogli da, pored kupovine sopstvene puške, plaćaju članarine, barut i olovo i uplaćuju u nagradni fond.
Za vojvodjanske.rs piše Zoran Knežev
Nastavak priče pročitajte u knjizi „Novi Sad prošlost u pričama“… koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com…ili na broj telefona 064/1258337