PLANETA ZEMLJA: DOKUMENTARAC KOJI VAS TERA DA PONOVO ZAVOLITE PLANETU

Krajem aprila meseca obeležen je još jedan Dan Planete. Ono nosi sa sobom uvek isto pitanje – šta smo novo učinili da produžimo život na Zemlji? 

Svedoci smo svakodnevnih pretnji prirodnih pojava koje upozoravaju na neminovno. Mnoge poznate ličnosti, pored mnogobrojnih naučnika, uključuju se u akcije koje će podići svest o očuvanju prirode. Kao da smo u brzini vremena izgubili pojam o primarnom, njegovoj važnosti za naš opstanak, i možda o onome što nam je na dohvat ruke, a to je svest o njegovoj lepoti.

BBC je dao svoj doprinos tome. 2006. godine svoju produkciju je obogatio još jednom mini-serijom pod nazivom Planeta Zemlja (Planet Earth). Tačnije, nju je producirao BBC Natural History Unit, koji nam je još poznat i po seriji The Blue Planet.

Bilo je potrebno pet godina za ovaj poduhvat. Na učinak mnogobrojnih scena i akcija u prirodi čekalo se po nekoliko godina, ne bi li se uhvatio savršen momenat ili – sam život. Dokumentarac ovakvog tipa sniman je po prvi put u HD formatu. Osvojio je mnogobrojne nagrade, a one koje se sigurno izdvajaju su četiri Emija, jedan Pibodi i nagrada Kraljevskog televizijskog udruženja.

Ova priča putuje sa pola na pol, od jutra do mraka, od zime ka letu. Ona nas provodi kroz vode i oluje. Ona vraća boju našim očima, kada se gubimo u sivilu grada. Pa čak i tada nalazi lepotu, u našem svakodnevnom životu.

Posebnost doživljaja Zemlje i njene prirode daje neverovatan glas naratora Dejvida Atenboroa, koga dopunjuje i savšena muzička podloga, koju je komponovao Džordž Fenton, a izvedena uz pomoć BBC Concert Orchestra.

Na kraju svake epizode nalazi se desetominutni dodatak o snimanju specifičnih scena iz tog dela o kome je reč. Tako upoznajemo i snimatelje, reditelje i celu ekipu koja učestvuje u pravljenju Planete.

Godine 2006. i 2007. izdate su i knjige, a neke od njih su Planeta Zemlja: Kakvu niste videli nikad pre i Planeta Zemlja: Fotografije. Muzika iz ovog dokumentarca je takođe dobila svoju publikaciju u dva diska.

Evo kratkog opisa onoga što vas očekuje kroz neverovatnih jedanaest epizoda prve sezone ove TV serije, a drugu sezonu ostavljamo vama, bez uvoda, jer ćete sigurno poželeti da i nju što pre pogledate.

S pola na pol

Da li ste ikad čuli zvuk svemira? Da, i ta tišina ima zvuk pun života. Njime se otvara ovo putovanje kroz Zemlju i njene lepote.

Prva epizoda ilustruje kratko putovanje od jednog pola ka drugom i posebno dočarava promene koje se dešavaju usled klimatskih promena. Ona je rezime svih epizoda, ali sa posebnom porukom i osvrtom na promene koje su nezaustavljive.

Dok zima na Antartiku drži pingvine čak četiri meseca u mraku, u hladnoći i na temperaturi od -70 °C, na Arktiku je proleće i mladunci polarnog medveda prave prve korake, ali na ledu koji se lagano topi.

Amur leopard, na drugoj strani, retka vrsta sa još manje šansi za duži opsanak. Nalazi se u Rusiji i najređa je vrsta mački na svetu. Preti joj izumiranje i to zbog toga, kako kaže Atenboro, što se uništava njeno prirodno stanište.

Ipak, u tropskom pojasu džungla čini 3% Zemlje i čak 50% njenih vrsta. Ta slika daje vedriju stranu ove priče, ali i podseća da se mora sačuvati.

Planine

Drugi deo priče prikazan je gotovo ceo iz vazduha, u fascinantnim prizorima planina.
Od Etiopije i Erta Ale vulkana, jednog od najstarijih na svetu, preko Anda i Alpa, do Himalaja, prikazane su retke vrste, koje se bore za svoj opstanak.

Jedan od slađih delova ove priče jesu mladunci Grizli medveda, koji po prvi put izlaze iz svojih pećina. Na drugoj strani Zemlje za to vreme je glavni junak panda sa svojim mladuncem. Njih prati priča takođe o nestajanju vrste i to najviše zbog sve slabijeg nutritivnog svojstva bambusa.

Za kraj vas bez daha ostavljaju slike najvećeg svetskog glečera – Baltoro, u Pakistanu. Dugačak je oko 70km i vidljiv iz svemira.

Sveža voda

Voda u svoj njenoj snazi, fascinanta i zastrašujuća u istom momentu. Njeni putevi oduzimaju dah, a njene dubine pokazuju život kakav niste mogli ni da zamislite. Sem ako ne živite blizu Kolorada ili Nila.

Kroz ovu priču uglavnom se prikazuju reke i njene vrste. Sveže vode ima svega 3% od ukupne na Planeti, a opet ceo život na njoj upravo zavisi od vode.

Njen put kreće iz Venecuele i reke Tepui do Anđeoskih vodopada, čiji je pad vode najduži na svetu. Njena kapljica pada slobodno skoro 1000 metara i onda se raspršuje u maglu, i to pre nego što stignu do dna.
Kolorado reka je ostavila trag od pre pet miliona godina, danas vidljiv u Grand Kanjonu (SAD).

Dodatak sa snimanja govori o pravljenju snimaka o piranama. Potera je trajala oko dve nedelje, u Brazilu.

Pećine

Ove šupljine u zemlji kriju neverovatne svetove, neke još neistražene. Za pećine kažu da su poslednja granica planete Zemlje.

Ako možete da zamislite ili ste nekada videli veličinu Empire State Building-a, onda možete da pretpostavite i veličinu meksičke pećine Cave of Swallows. Pretpostavlja se da je njena dubina oko 400 metara i najdublja je svoje vrste.

U jednom trenutku biste se zapitali da li plutate na vodi ili u vazduhu, ako biste se našli u Yucatan Peninsula pećini. Njena voda je toliko čista da svojim gledaocima pruža pogled od oko hiljadu kilometara unutar pećine, koliko je za sada otkriveno i iscrtano na mapama.

Ovo putovanje se završava u Novom Meksiku i Lechugilla pećini, koja je oformila neverovatne kristalne formacije.

Pustinje

Predeli koji će vas naterati da pijete puno vode – nepregledni prizori pustinje, njihovih dužina koje nemaju kraja i suša koja ne ostavlja živote za sobom… Ili ostavlja, ali kakve vrste?

Čini se da je najtoplije u Mongoliji i u Gobi pustinji, gde se njene ekstremne temperature kreću od -40 °C do +50 °C. Afrička Sahara je veličine teritorije Sjedinjenih Američkih Država, a jedna njena prosečna peščana oluja mogla bi prekriti celu Veliku Britaniju.

Na putu do raznih pustinja sveta srešćemo i afričke slonove, koji prelaze i po 80 kilometara u potrazi za hranom.

Poslednji minuti ove priče govore o možda najstrašnijoj strani prirode: o snažnom širenju kuge pustinjskog skakavca, koji na svom putu uništava celu vegetaciju.

Ledeni svetovi

Slike nas vode dalje u hladnije predele, na tle Arktika i Antartika. Njihova površina čini 90% leda ukupne zemljine površine.

Najupečatljiviji momenat ove priče je traženje hrane polarnog medveda. Tu se vidi jedan očaj vrste kojoj je kraj neminovan. Sunce topi led i ženka polarnog medveda je primorana da pliva u potrazi za hranom, jer je sa svoja dva mladunca. U očajanju napada krdo foka, ne uspeva i ostaje gladna i postaje evidetno da tako neće još dugo izdržati.

Džungle

Džungle i prašume čine samo 3% od ukupne zemljine površine, a opet su domaćini za više od polovine vrsta koje žive na Zemlji.

Nova Gvineja sama poseduje oko 40 razlličitih vrsta rajskih ptica. Možda će vas priča o njima čak i nasmejati jer ne možete pretpostaviti kako se ove ptice čudnih boja udvaraju i bore za svoje mesto pod granom.

Zvuk života ovde je veoma živ, to su odjeci najrazličitijih vrsta životinja, od orangutana, žaba, raznih parazita pa sve do Konga, šumskog slona. Jedino se šimpanze od svih ovih vrsta mogu hraniti na relacijama od zemlje do vrhova drveća, i time se posebno hvale.

Dubina okeana

Posle priče o još nekim vrstama šuma i plitkim morima, na kraju dolazimo do priče o okeanu i njegovom istraživanju.

Uglavnom je poznato koje vrste plivaju njegovim dubinama, ali malo se zna ili se čulo o njegovim vulkanima, koji dostižu neviđene razmere. Smatra se da postoji preko 30 000 vulkana ispod površine okenana, neki čak i veći od Everesta.
Domaćini su više vrsta algi, bakterija, korala i morskih sunđera.

Dubina okeana krije i najveću životinju na Zemlji – plavi kit. Nekada je oko 300 000 njih plovilo svetskim okeanima; danas oko 3% sveukupnog broja.

Naša planeta je još uvek puna čuda. Što ih više tražimo, više saznajemo, ali i jačamo. Nije u pitanju samo budućnost kita u našim rukama; u pitanju je opstanak cele prirode i živih bića u njoj. Mi sada možemo da uništimo sve ili da negujemo to što imamo. Na nama je izbor.

(David Attenborough)

Izvor: portal Kultiviši se