PRIČA O KARLOVAČKOJ GIMNAZIJI I NJENIM ĐACIMA

I dan danas još uvek monumentalno zdanje Karlovačke gimnazije, podignuto 1891. godine, dovodi u zabunu mnoge koji ne znaju da je to škola. Jer, toranj zgrade, zatim izgled fasade, portala na ulaznim vratima i iznad prozora mnogo podseća na crkvu. Arhitekta Julije Partoš iz Budimpešte načinio je projekat po uzoru na manastir Studenicu, portal i ukrasi iznad prozora, a korisistio je i detalјe drugih srednjovekovnih manastira. Crvena i žuta boja kojom je i danas zgrada okrečena bila je izričita želјa arhitekte Partoša, kako bi „zdanje gimnazije zračilo i privlačilo pažnju svakog“ ko dođe u Karlovce.

Osnovana dobrovolјnim prilozima uglednog Karlovčanina Dimitrija Anastasijevića-Sabova i građana Sremskih Karlovaca. 1791. godine, gimnazija je tek godinu dana kasnije 1. novembra 1792. godine otvorila vrata prvim đacima, ali treba podsetiti današnje građanstvo na buran period kroz koji je prošao ovaj „hram nauke“, čiji je jedini cilј u vreme osnivanja bio „da spremi omladinu po akademijama i na samom univerzitetu za više društvene klase u Mađarskom kralјevstvu“ i „da znanjem ne preoptereti pamćenje omladine, nego prosvetli um i volјu“. Podstaknuti dobročinstvom Sabova mnogi Karlovčani su odmah po objavlјivanju da ovaj krojač daruje 20.000 forinti za osnivanje gimnazije, počeli darivati novac za školu, koja „ima ostati za večna vremena u Karlovcima gde je Sabov svoje imanje stekao…“. Na spisku darodavaca našlo se nekoliko Karlovčana koji su, svako prema svojim mogućnostima dali novac za osnivanje i izdržavanje gimnazije. Na spisku se nalazi i otac Branka Radičevića, potonjeg najslavnijeg karlovačkog đaka, sa prilogom od 6.450 forinti. Međutim, Karlovčani su, pored novca, svojoj gimnaziji darivali i imanja i kuće. Tako je Sofija Knežević poklonila dve kuće i dva vinograda, a Milica i Petar Vojnović kuću u Karlovcima i 117 jutara zemlјe u Starom Bečeju. Terezija i Šandor Radovanović, građani karlovački 17,5 jutara zemlјe u Karlovcima… u protokolu Karlovačke gimnazije (Protocollum Gymnasli Carloviciensis) zabeleženo je sasvim kratko: „Gimnasium Carlovitiense inauguratum est 14 Augusti 1791“, što znači da je tog dana osnovana Karlovačka gimnazija, onog istog dana kada je Sabov potpisao osnovno pismo o darivanju 20.000 forinti za osnovnu školu.

O početku rada u Karlovačkoj gimnaziji nije sačuvan ni jedan dokument, bar koliko ja znam. U povelјi cara Leopolda II od 11. oktobra 1791. godine potvrđuje se osnovno pismo Sabova da se odobri otvaranje gimnazije iduće godine novembra meseca. Već u prvim godinama rada, Karlovačka gimnazija morala se boriti sa nizom nepredviđenih teškoća. Tako je 1795. godine iznenada izgubila sve đake, jer se te godine, 17. jula pojavila kuga u Irigu. U narodu je zavladala panika i tadašnji profesori gimnazije, poplašivši se opake bolesti, nisu završili ispite na kraju školske godine, već su raspustili đake i sami se razbežali po Mađarskoj i Austriji. Sledeće školske godine gimnazija uopšte nije radila i tek u oktobru 1796. godine vratiše se neki profesori i nastava je mogla da se održava.

Za vojvodjanske.rs piše: Zoran Knežev

Nastavak priče pročitajte u knjizi „Novi Sad prošlost u pričama“… koju kao i najnovija dela Zorana Kneževa, možete poručiti po specijalnom popustu putem meila: zoranknezev@gmail.com  ili na broj telefona 064/1258337