PRIČA O “SAHAT KULI” NA TVRĐAVI

Sahat kula se nalazi na najdominantnijem položaju Petrovaradinske stene, tzv. Ludvigovom bastionu, prozvanom verovatno po Ludvigu Badenskom, koji je 1691. godine vršio neke građevinske radove na staroj, srednjovekovnoj Tvrđavi, posle isterivanje Turaka iz nje. Prvobitno je na istom mestu od 1701.-1702. godine postojala manja Sahat kula, koja je za vreme dovršenja fortifikacije i celog sistema odbrane (1753-1776) porušena, a na njenom mestu sagrađena je nova, sadašnja.

Po jednom dokumentu iz Državnog arhiva u Zagrebu, satni mehanizam postavlјen je 1737. godine, uz obavezu stanovništva da će plaćati “satarinu”, a navodno ga je poslala Marija Terezija iz Elzasa. Do danas je više puta porpravlјan, uklјučujući tu i spolјašnje radove koji su obavlјani 1790, 1837, 1941, 1952, i 1971. godine. Vetrokaz, sa stranama sveta na jabuci, datira iz 1837. godine, što se vidi na metalnom barjačetu pri vrhu, dok prečnik satnog kruga, na kome se nalaze kazalјke i rimski brojevi iznosi 2,86 metara. Sam mehanizam ima jednu šetalicu i tri metalne kugle, od kojih svaka teži po 76 kilograma.

Postoji više zanimlјivosti u vezi sa satom. Prvi je taj da bi lađari sa veće dalјine i po lošem vremenu videli koliko je sati, a drugi razlog je taj što sat otkucava na svaki sat, a tako se smenjivala i straža, pa minuti nisu bili važni. Na brojčanicima, velike kazalјke pokazuju sate, a male minute, obrnuto svakom savremenom časovniku, što su neki pogrešno tumačili, da je to uzeto radi zavaravanja neprijatelјa u prošlosti. Međutim, taj sistem je uzet iz prosto praktičnih razloga, da se iz dalјine vidi, koliko je sati. Kada je vreme toplo, sat žuri, a kada je hladno, kasni. Naime, časovnik je ranije bio skupocena stvar, pa je ovaj način orijentisanja uzet kao najpogodnije sredstvo za garnizion i stanovništvo, pošto se toranj nalazi na vidiku, gotovo sa svih strana. Sem toga, u parne sate, smenjivala se vojna straža, tako da su minuti bili manje važni, pa je to pokazivanje i do dan danas zadržano, više kao atrakcija svog vremena.

Do 1918. godine, ova građevinska konstrukcija nazivana je “Toranj sa satom”, odnosno nemački “Turm uhr”, a kako su nakon ujedinjenja ovde služili vojsku mnogi Balkanci, odomaćio se njihov termin “Sahat kula”, koji nije lako prihvaćen od Petrovaradinskog i Novosadskog stanovništva, ali se ipak nekako odomaćilo. Meseca maja 1941. godine, u toranj je udario grom, kada je izgorela krovna konstrukcija, a tek 1953. godine na otpadu u Novom Sadu, kuplјeno je novo zvono i tada postavlјeno na “Sahat kulu”, koje je ranije bilo na evangelističkoj crkvi u Novim Banovcima. U prvoj polovini 1971. godine, građevinski sektort za Tvrđavu, pri komunalnoj ustanovi”Gradsko zelenilo”, restaurirao je Sahat kulu na Petrovaradinskoj tvrđavi i krov pokrio bakarnim limom. Ovaj zanimlјiv objekat, koji dominira Petrovaradinom i Novim Sadom, tradicionalno simboliše Tvrđavu, pa nije ni čudo što je najprepoznatlјiviji suvenirski amblem i meta radoznalih turista jer se zaista nalazi na najreprezentativnijem mestu za pogled na panoramu Novog Sada.

Sat se navija ručno, svaki dan i za to je zadužen Lajoš Lukači. Ovoj vremešnoj mašini, koja već dva i po veka služi Novosađanima, svaki zaokret osovine obezbeđuje jedan sat rada, a osovinu je moguće okrenuti 33,5 puta. To znači da časovnik bez navijanja može raditi najduže 33 sata. Brojčanik je postavlјen na sve četiri strane tornja, brojevi su ispisani rimskim ciframa, što je običaj na svim hrišćanskim crkvama. Časovnik na kuli Petrovaradinske tvrđave predstavlјa svojevrstan kuriozitet, jer on je napravlјen još 1702. godine kada su javni, pa i lični časovnici, bili velika retkost, te je onima koji su se interesovali za vreme trebalo omogućiti da iz daleka vide koliko je časova.

 

Za vojvodjanske.rs piše Zoran Knežev

Nastavak priče pročitajte u knjizi „Novi Sad prošlost u pričama“… koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com…ili na broj telefona 064/1258337