U Novom Sadu, u Miletićevoj ulici, u gizdavoj palati preko od Centralnog kreditnog zavoda, u takozvanoj “Ukletoj kući” koja je pod tim “nadimkom” poznata Novosađanima kao toponim od tridesetih godina XX veka, živeo je između dva svetska rata, brat Bogdana Dunđerskog, Jaša Dunđerski. U blizini te „Centralne banke“, kako su zavod takođe nazivali, Jaša je imao još jednu veliku kuću, u Srbobranu „veliku kuću na roglјu, baš preko od opštinske kuće i preko 1000 jutara zemlјe“. U životu tog Aleksandrovog sina, unuka Gedeona, a Avramovog praunuka, vidno je bila ispolјena dekadencija, koja je u familiju stigla u četvrtoj generaciji. Jaša po svemu sudeći, zbog toga, teško da je uživao veliki ugled u varoši, a kao sasvim kuriozitetan slučaj treba smatrati okolnost da su, baš kad je umro, u novinama objavlјivane skandalozne rubrike u kojima je bio jedan od glavnih junaka.
Novembra 1935. godine, novosadska policija je danima tragala za jednom mladom devojkom. Cura je imala 25 godina i nestala je iz kuće Ljubice i Milorada Sozdanića, poznatog trgovca, gde je bila sobarica. Zvala se Aranka Juhas i u službu kod Sozdanića je stupila mesec dana ranije. Donela je i pokazala preporuke iz kojih se videlo da je od maja 1931. do janura 1932. godine službovala u kući veleposednika Jaše Dunđerskog, a zatim kod dr Matije Satlera i još kod nekih uglednih novosadskih porodica. Uverenja su bila u najbolјem redu, a Aranka je izgledala čestita i skromna devojka i g-đa Sozdanić je odmah primila u službu, ne znajući kakvo će čudo od svega ispasti, i kako će i sama biti u centru jedne afere.
Nekoliko dana pre nestanka, jedne večeri oko 8 sati, Aranku je iznenada obuzeo histeričan plač, koji je uznemirio ukućane. Došavši sebi, g-đi Sozdanić je rekla da joj je umrla sestra u Temerinu, jedina koju je iskreno volela i da svakako mora u Temerin, na sestrinu sahranu. Gazdarica joj je dozvolila jednodnevno izostajanje sa posla, a kako devojke zatim nije bilo nekoliko dana, počela je da se raspituje za razloge “misterioznog odsustva”. Na ozbilјan trag je nabasala već u svojoj kuhinji, gde joj je kuvarica Juliška Hegediš, takođe rodom iz Mola saopštila veliku tajnu. Aranka se ispovedila Juliški, koja je obećala da nikome neće kazati, što verovatno Juliška ne bi učinila da Aranka nije nestala, pa je g-đa Sozandić, saznavši tuđu tajnu, zinula od čuda. Naime, dok je bila u službi Jaše Dunđerskog 1931. godine, Aranka je sa gazdom stupila u intimne odnose i dogodine je, kao posledica tih intimnih trenutaka, rodila dečačića.
Pre porođaja, Aranka je napustila službu kod Dunđerskog, a on se obavezao da će nju i dete materijalno obezbediti. Posle je tako i bivalo. Nekoliko dana pre Arnkinog nestanka, što je u ondašnjoj štampi bilo jedno od prvorazrednih događaja, koja se iz dan u dan pratila, devojka se predveče nakratko sastala sa Jašom. Tek toliko da joj on kaže da ga kasnije, uveče, poseti i da će joj tada, u njegovom stanu, dati izvesnu sumu novca. Pošto Aranka nije mogla da izađe iz Sozdanićkine kuće na randevu naveče u 9 sati, desilo se da je sutradan Jaša otputovao u Budimpeštu, pa je ostalo da će novac dati kada se vrati.
Samo je Jaša Dunđerski u Budimpešti iznenada umro…
Za vojvodjanske.rs piše Zoran Knežev
Nastavak priče pročitajte u knjizi „Novi Sad prošlost u pričama“… koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com …ili na broj telefona 064/1258337
You must be logged in to post a comment.