PROBLEMI U ISPAŠI MLADIH TRAVA

Biljne vrste iz familije trava su daleko najvažnije u ishrani ljudi i domaćih životinja. Pored brojnih divljih formi u ovu grupu spadaju i pitome biljne vrste, koje služe za ispašu ili košenje i konzervisanje. Ovde spadaju i sve vrste žitarica. Kao hrana za ishranu domaćih životinja, trave imaju brojne prednosti. Većina biljnih vrsta iz ove familije je veoma ukusna za ishranu domaćih životinja, pod uslovom da nisu zrele. Trave predstavljaju mnoge biljne vrste koje imaju sposobnost da rastu pod različitim klimatskim uslovima, omogućavajući tako preživljavanje herbivora u mnogim područjima sveta. Hranljive materije koje sadrže trave, obezbeđuju količine većine hranljivih materija koje, uglavnom, zadovoljavaju potrebe životinja u toku jednogodišnjeg životnog ciklusa, ako se pripreme odgovarajuće kojičine ovih za zimski period ishrane. Neke vrste trava u toku rane faze porasta sadrže velike količine vode i višak proteina i ukupnog N za ishranu preživara. Ishrana sa ovakvim biljkama može dovesti do pojave dijareje ( proliva), a zbog malog sadržaja suve materije teško je obezbediti konzumiranje dovoljnih količina energije. Proteini trava obično imaju visok sadržaj arginina, a sadrže i značajne količine glutaminske kiseline i lizina. Ako je paša đubrena sa azotnim đubrivima, kada je sumpor deficitaran, velika je verovatnoća za pojavu visokog nivoa NPN u formi nitrata, amino kiselina i amida, kao i relativan deficit u amino kiselinama koje sadrže sumpor. Simptomi trovanja se mogu pojaviti kada je nivo nitratnog azota oko 0,07% u suvoj materiji, a količina od 0,22% može biti fatalna za preživare. Međutim, ako se preživari dugotrajnom ishranom priviknu na trave sa visokim nivoom nitrata, pojava simptoma trovanja je manje verovatna, pošto su mikroorganizmi rumena u ovakvih životinja sposobni da redukuju nitrate u amonijak, koji se može dobro iskoristiti. Sadržaj proteiona u travama u odnosu na leguminoze je niži, naročito u zrelih biljaka. U mladih trava svarljivost energije je visoka, ali naglo opada sa starenjem biljaka. Zrele biljke, a naročito one koje su isprane kišom, imaju nizak sadržaj svarljive energije i proteina, rastvorljivih ugljenih hidrata, karotina i nekih od minerala. Zbog toga, ovakve biljke ne mogu obezbediti potrebe životinja, čak i kada su potrebe životinja niske. Sadržaj mineralnih elemenata u travama pokazuje značajna variranja, a u zavisnosti od biljne vrste i đubrenja zemljišta. Trave obično sadrže adekvatne količine Ca, Mg i K, dok se sadržaj P nalazi na granici potreba životinja ili je u deficitu. Sadržaj mikroelemenata, takođe, pokazuje velika kolebanja. Biodostupnost mineralnih elemenata prisutnih u biljkama pokazuje velike varijacije. Faktori kao što je faza vegetacije biljaka i koncentracija specifičnih elemenata u zemljištu i njihova dostupnost biljkama, mogu imati važan uticaj na biodostupnost u organizmu životinja.
Autor: Kosovka Jakšić dipl. ing.

Izvor: psss