SAČUVATI DETE U SEBI/LUTKU U POZORIŠTU – PIERROT 2019 11. Internacionalni lutkarsko-dramski festival za odrasle (24-29 sept 2019.) Stara Zagora; Bugarska (III deo)

dan peti: 28.09.                                                                                  

U prepodnevnim satima, tokom dva zadnja dana trajanja festival, u prostorijama Regionalne biblioteke “Zaharij Knjažeski” se odvijao interaktivni seminar za voditelje i menadžere umetničkih organizacija koji je vodila prof.dr Lidija Vrbenova, rukovodilac postdiplomskih studija za “Menadžment u umetničkoj industriji” na NATFIZ “Kr. Safarov” u Sofiji (Bugarska). Učesnici su takođe u istom prostoru u popodnevnim satima imali priliku da vide panoramu (pregled) bugarskih umetnika animacije u crtanim filmovima, produkcija 2016-2019 godine.

Mi koji smo više naklonjeni lutkarstvu smo u Državnom lutkarskom pozorištu gledali lutakrsku stand-up komediju, “100 kapitanovih priča”, u izvođenju Dimitra Ivanova – Kapitana, veoma popularnog bugarskog komičara, o doživljajima provincijalaca doseljenih u Sofiju. Posle teških tema kojim smo bili zasuti prethodnog dana ova farsa nas je razgalila. Potpisnika ovih redova je neodoljivo asocirala na angdote o “dođošima”  na ovim, našim, prostorima.                                                                                                                            U popodnevnim satima su građana i učesnici imali priliku da prisustvuju i uzmu učešća u veoma zanimljivoj performativnoj instalaciji “Čist”, Hristijana Bakalova koja se odvijala na prostoru između Antičkog foruma “Augusta Trajana” i kamerne scene Državne opere. Instalacija se sastoji od bezbrojnog niza uskih traka u duginim bojama koje su se prostirale na od Foruma do zgrade Opere.

Po rečima jednog od prisutnih posetilaca, koje sam slučajno čuo, izgledalo kao “hvatanje i kroćenje vetra”. Nakon ovog  metaforičnog kroćenja vetra na velikoj sceni Državne opere, u zvaničnoj konkurenciji, je prikazana predstava za koju se od početka tipovalo da je jedan od glavnih pretendenata za najviši plasman. Pozorište mladih iz Novog Sada je posle trijumfa na Međunarodnom festivalu u Subotici igralo predstavu “Na vučijem tragu”. Dramatizacija znamenitog romana “Zov divljine”, Džeka Londona u režiji mladog češkog autora Jakuba Maksimova je prisutne gledaoce, blago rečeno, oduševila tako da su akteri posle dugotrajnog aplauza jedva uspeli da napuste scenu. Ovo piskaralo je već komentarisalo ovu predstavu nakon premijere pa ću vam ovom prilikom preneti izjave, po mom sudu, kompetentnijih ličnosti od moje malenkosti: prof. Vasil Rokomanov (scenograf,član žirija), u prolazu reče: “… pa ovo je nemoguće, ova predstava kao da je postavljena i režirana na ovoj sceni, ovi ljudi su neverovatni…”. Laurent Van Wetter (glumac, scenarista i reditelj iz Belgije) je posle duge pauze prokomentarisao: “Ovo mi se odavno nije desilo… naterali su me da plačem… sad mi je jasno šta znači termin ‘Ludi Srbi’… ha, ha..”. Ponovo ću citirati Tomaza Chimentija i tekst iz magazina “Words in freedom”:              “Umesto Džeka Londona, na festival su došli novosadski Srbi koji su bili „Na vučjem tragu“ i osvojili tri glavne nagrade, uključujući i Grand Prix . Više planova za otvorenu i impresivnu predstavu sa živim muzičarem-bubnjarom, bukom, središnjim setom s glumcima i psima lutakama, te minijaturnim setom na prosceniju sa sankama i vozovima igračaka. Odlična upotreba svetla za fokusiranje i razvoj slika. Svi zvukovi šume i životinja, pasa, vukova, losa, koraka, vode, stepa, lišća, ptica, vikanja, reproducirani glasom za brutalnu i nasilnu istoriju kakva je život. Zov šume nalazi se unutar svake životinje i preuzima je čak i kod onih ljudi koji žive u primitivnijim društvenim okvirima u kojima su život ili smrt stvar trenutaka, a nepisani zakoni preživljavanja mnogo su važniji i hitniji od politički korektnih. Savršene lutke i izvanredno rukovanje. Zasluženo priznanje!”                                                      

Nakon ove odlične izvedbe, kojom se ponosimo, na sceni Dramskog pozorišta smo gledali zanimljivu, pomalo otkačenu bajku “Filofenka koja je verovala u katastrofe”,  Državnog lutkarskog pozorišta iz Burgasa (Bugarska). Simpatična poetsko humoristička priča o ljudima koji čitav život zazivaju neke ružne događaje koji će im se pre ili kasnije desiti. Pomalo razvučena lutkarska humoreska bez većih pretenzija ili tendenciji ka značajnijim dometima. U večernjim satima je van konkurencije odigrana u Državnom lutkarskom pozorištu “Alisa u zemlji čuda”, gde su nam domaćini još jednom pokazali svoje majstorstvo. Ova “Alisa” je uvrštena u program naknadno pošto je najavljena predstava u zvaničnoj selekciji, “Zimska bajka”, po tekstu Vilijema Šekspira, u izvođenju prestoničkog lutkarskog pozorišta iz Sofije otkazana zbog bolesti glumca, kako je navedeno u obrazloženju.

                                                                                                                            dan šesti: 29.09.    

Ni poslednji dan nije prošao bez neočekivanih iznenađenja. Započeo je sa vrlo inspirativnim performansom Državnog lutkarskog pozorišta iz Vidina (Bugarska),  projektom “Hronolog”. Ideju za priču je dao Ezakija Garsija Romeu,koji je ujedno reditelj i scenograf, tekst je napisao Loran Cayon a ovaj projekat možemo definisati kao performans u nastajanju na licu mesta u zavisnosti od tačke posmatranja. Publika može da posmatra proces igranja šetajući ili da tokom trajanja stoji na jednom mestu,naravno može da menja pozicije oko fiksiranog valovitog terena napravljenog od iverice, presvučene belom farbom, dok glumci na razne načine animiraju glinene oblike, nalik lutkama iz praistorijskog doba. Ova iskonska dramaturgija nam ipak govori o savremnom svetu predstavljajući naše snove, utopije, požude, strasti i ostale fantazmogorije. Autor kaže da je to priča o putovanju izvan vremena i izvan univerzuma kojim želi da nas potseti na prave vrednosti.

Da ovakav festival ne ostane bez Šekspira postarao se gost iz Poljske, “Walny-teatr” iz Gdanjska. Ovo piskaralo je u svojoj, ne baš kratkoj, karijeri imalo priliku da vidi mnogo različitih postavki znamenitog danskog princa a i sam se baktao ovim svevremnskim delom. Ipak je bio iznenađen originalnošću kojom Adam Walny pristupio scenskom uprizorenju “Hamleta”

Narečeni gospodin potpisuje režiju, scenografiju i originalnu tehnologiju kreiranja podvodnih lutaka. Kada kažem “podvodnih” mislim bukvalno jer se lutke nalaze, u specijalno napravljenim bazenima/akvarijumima uronjene u vodu. Znalački baratajući svetlosnim efektima Adam Walny sa, doduše teško pokretnim, bazenima kreira posebnu atmosferu od scene do scene, razvijajući, takođe specifčnom mehanikom, animiranje lutaka tako da dobijamo fantastične prizore. Međutim ova naizgled genijalna ideja je i zarobila/ograničila autora u uskom prostoru koja zahteva i puno fizičke snage tokom izvođenja ovog zahtevnog komada. Mišljenja sam da bi autor morao da oko ovog projekta okupi mnogo brojniji ansambl ili da iznađe laganije tehničko rešenje tako da ova predstava više potseća na efektnu izložbu pojedinačnih scenskih rešenja ovog antologijskog dela. 

Poslednja predstava koju smo imali priliku da vidimo na ovom festivalu je “Komedijantkinja”, Državnog lutkarskog teatra iz Slivena (Bugarska). Novele Džona Lirija je dramatizovala i režirala Nevena Miteva. Ova lutkarska monodrama u tumačenju Maja Bežanske nas suočava sa jednom nimalo lagodnom situacijom s kojom se često suočavaju žene koje se bave glumačkim zanatom. Glumica sa uspešnom karijerom iznenada ostaje bremenita. Dok pokušava da se odluči da li da se upusti u rizik i napusti ugodan život, dešava se nešto u šta niko ne može da poveruje, beba peva u njenom trbuhu. Intrigantna a ipak simpatična priča sa puno duhovitih rešenja i hepy endom.                                                                                                             Pre ceremonije zatvaranja festivala publiku i učesnike je osvežio koncert francuskih šansona “Pod krovovima Pariza” sa izvanrednom vokalnom solistkinjom Nađom Tončevom.                                                                                 

Članovi međunarodnog žirija koji su odličivali o nagradama su bili: Svetla Boneva, (teatrolog) predsednik, Nina Dimitrova (reditelj i glumica), prof. Vasil Rokomanov (scenograf), Milen Apostolov (kompozitor) iz Bugarske; dr Djulija Focardi (pozorišni kritičar i novinar), dr Tomazo Chimenti (pozorišni kritičar,novinar i bloger) iz Italije i Laurent Van Wetter (glumac, scenarista i reditelj) iz Belgije. Spisak nagrada izgleda ovako:

  • nagradu za najbolju muziku dobio je Hristo Namliev, za muziku u predstavi „Nos“ u produkciji Teatra 199 “Valentin Stojčev”, Sofija (Bugarska)
  • nagradu za najbolju scenografiju dobila je Karolina Arandija za predstavu “Na vučijem tragu” u produkciji Pozorišta mladih iz Novog Sada (Srbija)
  • nagradu za najbolju mušku ulogu je dobio Georgi Spasov za ulogu u predstavi „Nos“ u produkciji Teatra 199 “Valentin Stojčev”, Sofija (Bugarska)
  • nagradu za najbolju žensku ulogu je dobila Polina Hristova za ulogu u predstavi „Nos“ u produkciji Teatra 199 “Valentin Stojčev”, Sofija (Bugarska)
  • nagradu za najbolju režiiju dobio je Jakub Maksimov za predstavu “Na vučijem tragu” u produkciji Pozorišta mladih iz Novog Sada (Srbija)
  • nagrada za eksperiment i nove forme nije dodeljena                            
  • Grand prix – nagradu za najbolju predstavu dobilo je Pozorište mladih iz Novog Sada (Srbija) za predstavu “Na vučijem tragu”.                            

Na samom kraju je dodeljena nagrada za životno delo kojoj je pokrovitelj dr. Valentin Stojanov, sin mr. Koste Valkova jednog od osnivača lutkarskog pozorišta u Staroj Zagori, ove godine je ovo značajno priznanje dodeljeno profesoru Slavču Malenovu, koji je doprineo razvoju lutkarske umetnosti ne samo u Bugarskoj već širom sveta. Mi koji duže pamtimo sećamo se njegovih izvanrednih režija na prostorima diljem bivše SFRJ.

 Šta reći na kraju ovoga izveštaja sem da ovo nije kraj, iskreno se nadam, ako Bog i sreća junačka posluže, da ću ponovo imati priliku da posetim taj divni “stari grad iza planine” Staru Zagoru, i sve drage prijatelje koje stekao u njemu. Da ovo nije kraj uveriću vas tako što ćete uskoro moću da pročitate intervju sa Darinom Petkovim “glavnim krivcem” za ovaj jedinstveni svetski festival, koji je urađen tokom istog.                            

  • korištene fotografije sa oficijelnog sajta “Pierrot 2019”     

  

Za vojvodjanske.rs piše Dragoljub Selaković