SAVETI ZA PROLEĆNU SADNJU VOĆNIH SADNICA

Rano proleće je vreme kada voćari, ukoliko to nisu obavili na jesen, sade voćne sadnice. Za sadnice koje se sade u proleće može nastupiti sušan i jako topao period pa je potrebno često proveravati koliko vode imaju i redovno ih zalivati. 

Proizvođači voća koji sade na veliko, na površinama većim od jednog hektara, početkom marta su počeli sa sadnjom, a oni sa manjim brojem sadnica obično sačekaju lepše vreme, kaže Katarina Radonić, rukovodioc Savetodavne službe Poljoprivredne stručne službe Vrbas.

Profesionalni voćnjak

Za pravi, profesionalni voćnjak potrebno je prvenstveno uraditi analizu svih faktora u kraju gde proizvođač planira sadnju, kako bi se utvrdilo da li je pogodan i za koju voćnu vrstu. Takođe je potrebna izrada biznis plana da bi proizvođač video da li se planirana voćna vrsta isplati u regionu u kojem se sadnja planira.

Svaki proizvođač koji planira da zasnuje voćnjak, mora da uradi analizu zemljišta, koju će takođe uneti u biznis plan, a koja treba da pokaže šta dugoročno fali u zemljištu, da bi se se napravio plan prihrane i ishrane voća i utvrdilo koliko đubriva treba da se baci u zemljište u samom startu. Takođe je izuzetno važno obezbediti dovoljne količine stajskog đubriva voćnim kulturama koje to zahtevaju.

Postoje različiti faktori na koje treba obratiti pažnju prilikom sadnje voća, kao, na primer, s koje strane ide svetlo, koja voćna vrsta i kakve sadnice treba da se kupe, da li će to biti dvogodišnje ili jednogodišnje sadnice i slično. Sve zavisi od želje proizvođača i zahteva voćne vrste.

Pre sadnje, neophodno je uraditi rigolovanje ili razbijanje plužnog đona na samoj parceli jer korenje ide duboko i biljci treba obezbediti rastresiti deo zemlje kroz koji će koren da prođe, posebno u prvim fazama rasta.

Proizvođačima se uvek savetuje da kupe sertifikovane sadnice koje su uzgajane pod nadzorom, jer postoji opasnost da one kupljene “na divlje” budu zaražene, a to se često dešava. Na kulskom terenu se to dešavalo sa proizvođačima malina, kupovali su sadnice koje su zaražene bolestima koje ne mogu ni da se izleče. To nikome nije potrebno i zbog toga je jako važno da sadnice budu sertifikovane, a njihovom kupovinom proizvođač može da dobije stimulans od Ministarstva poljoprivrede i subvencije.

Investicije u navodnjavanje

Za uspešan voćnjak, neophodno je investirati u sistem zalivanja kap po kap jer nove sorte nisu toliko otporne na sušu i često dolazi do sušenja mladih zasada, upravo zbog toga što su podignuti bez zalivanja. Poslednjih nekoliko godina smo imali velikih problema sa sušenjem sadnica i to baš u Kuli, gde se kod nekih proizvođača nije primilo od 50 do 70 odsto sadnica, upravo zbog toga što nisu bile zalivane onda kada su posađene. Kako bi se voćke zaštitile od divljači, savetuje se izrada zatvorenog sistema, odnosno ograđivanje voćnjaka.

Kada je reč o manjim proizvođačima, oni obično sade u toku proleća, zato što je na neki način jednostavnije. Proizvođač u tom periodu može da uradi i zalivanje i da iskopa jamu dovoljno duboko, metar sa metar.

U pripremljene jame prvo se stavlja jedan deo stajnjaka, preko toga ide rastresita zemlja, pa tek onda sadnica. Ovi koraci su neophodni kako bi sadnica živela duži niz godina. Često imamo slučaj da proizvođači iskopaju malu rupu za sadnicu, takve voćke nikada ne napreduju i ne daju pravi rod. Naravno, jamu pre sipanja rastresite zemlje prvo natopite vodom, a potom zalijte još jednom pred kraj sadnje.

Prilikom sadnje, sadnicu je neophodno položiti u zemlju na dubini ispod kalema. On ne sme da bude zatrpan zemljom jer kasnije iz tih sadnica izbijaju bočne grane koje posle ne možemo da suzbijemo. Ukoliko je proizvođač u mogućnosti, savetuje se da redovno obilazi sadnice, da se ne bi desilo da iz nekog razloga nisu dobro prionule za zemlju. Obavezno treba obratiti pažnju na to da li se bočne grančice suše ili su sveže. Ako se suše, znači da ste negde pogrešili i treba proveriti u čemu je problem. Često imamo problem i sa glodarima koji su skloni da izgrizu koren tako malim sadnicama, koje se potom osuše, iako su propisno posađene i zalivene.

U toku prve godine, sadnice obavezno moraju da se zalivaju i da se prati cela vegetacija. Naravno, ne treba zaboraviti da treba da se urade osnovna tretiranja od bolesti, da ne bismo za godinu ili dve imali bolesnu biljku. Nije potrebno intenzivno tretiranje, nego osnova, kao što je plavo prskanje, zimsko prskanje i slično.

Da li saditi u jesen ili u proleće

U poslednjih desetak godina imamo suve zime bez dovoljno padavina i sadnice koje su posađene u jesen, u proleće osvanu osušene, ukoliko ih proizvođač ne zalije dovoljno u startu i nema ugrađen sistem zalivanja.

Ako je reč o profesionalnom zasadu i ako je godina normalna, bolje je saditi u jesen zato što se sama sadnica ukoreni u zemljište i rano u proleće, kada krene, nema opasnosti da će propasti zbog suše ili neke druge elementarne nepogode. Takve sadnice nastavljaju vegetaciju bez stresova. Ove koje se sade u proleće imaju ispred sebe period za koji ne znamo da li će biti sušan i jako topao i da li će uspeti da izdrže tu vrućinu, pa je potrebno non stop proveravati koliko vode imaju i redovno ih zalivati, rekla nam je Katarina Radonić.

Izvor: nasemesto.rs