SPREČITI ILI LEČITI

Često ste imali priliku da čujete onu narodnu: Bolje sprečiti nego lečiti. Koliko je to tačno i da li Vi mislite tako biće Vam jasnije posle čitanja ovog teksta. U anketi sprovedenoj među našim sugrađanima uvideli smo da je velika većina ljudi svesna potrebe za redovnim fizičkim vežbanjem u cilju očuvanja zdravlja i prevencija eventualnih povreda ali da takođe velika većina ne preduzima ništa po tom pitanju dok ne bude prekasno. Statistika na svetskom nivou kaže da tokom godine više od 2 miliona dece uzrasta do 14 godina doživi neku vrstu sportske povrede, a čak 775.000 bude hospitalizovano. Većina ovih povreda uzrokovana je padovima i preopterećenjima usled neadekvatnih i prevelikih napora. Sedentarni način života, izbor  trenažnih metoda i povećani zahtevi usled trke za rezultatima jedan su od faktora koji utiču na ovu statistiku.

Da li je uvek moguće sprečiti? I da li je bolje išta nego ništa?

Odgovor na ovo pitanje potražili smo u razgovoru sa Markom Veselinovićem,  koji je dugi niz godina posvetio sportskoj dijagnostici, programima prevencije i rehabilitacije u radu sa vrhunskim sportistima.

Marko smatra da je prevencija moguća u 90% slučajeva i da povrede ne dolaze samo od nedostatka fizičke aktivnosti i nedovoljne pripreme. Ovo je kompleksna tema i mnogo je parametara koji utiču na to da na kraju dođe do neželjene povrede. Svakako da mišić koji je pripremljen može da izdrži veće opterećenje od onog koji nije, ali takođe i dobro treniran mišić i zglob može da se povredi. Kontrola tehnike, mehanike, posture, mišicnog statusa, metaboličkih procesa u odnosu na sport mnogo je bitna i s tog aspekta vrlo lako primenljiva u samom treningu. Uključivanje nauke u fizičke aktivnosti vrlo je bitno i neophodno kako bi pronašli adekvatan tretman za svakog ponaosob i trening podredili isključivo njegovim potrebama. I na kraju čak i ako dođe do neželjene povrede i operativnog zahvata kvalitetna rehabilitacija može da ubrza povrtak sportkim rutinama, ali i doprinese trajnom rešavanju problema.

Marko navodi da je njegov rad podređen jednom motu:

Mi, treneri dobili smo na poklon da se bavimo nečim najvrednijim za jedan mladi život, a to je njihovo telo i njihova budućnost. Ako vam neko pokloni tako vredan dar onda je najmanje što možete da uradite da ga pustite da se konačno pogleda i dozvolite da odgovori sam sebi na pitanja:

Gde se nalazi? Kuda ide? Kako da nastavi putovanje kroz ovaj životni poziv koji je započeo iz čiste ljubavi?

Na prvom mestu su vežbači i njihove potrebe, a ako se problemu pristupi kompleksno i uzmu u obzir svi gore pomenuti aspekti fizčkog vežbanje rezultat ne može da izostane. Kada razmilsite o svemu ovome lako se može zaključiti da je idealan trenutak da se krene na jedno dugo putovanje kroz svet vežbanja jer sami sebi to dugujete. Naravno pri tome vodite računa kome poveravate svoje telo…