Stajnjak je organsko univerzalno đubrivo koje utiče na povećanje prinosa i povećanje plodnosti zemljišta.
Stajnjak kao kompletno đubrivo ima sledeće osobine:
- Sadrži neophodne hranljive materije potrebne biljkama;
- Ima produženo dejstvo, 4-5 godina;
- Poboljšava fizičke osobine zemljišta: strukturu i vodno – vazdušni režim; laka zemljišta vezuje a teška čini rastresitim;
- Povećava snagu držanja vode u zemljištu;
- Vezuje biljna hraniva i time sprečava njihovo ispiranje.
Sastav stajnjaka je vrlo različit i zavisi od: vrste i starosti stoke, vrste hraniva i prostirke, stepena razgradnje, cilja gajenja stoke.
Stajnjak može biti živinski, ovčiji, konjski, svinjski, goveđi.
Konjski stajnjak je suvlji i bogatiji hranljivim sastojcima. Zato se konjsko kao i ovčije đubre, brže razlaže te se stvara mnogo toplote. To đubrivo je toplo.
Goveđi stajnjak sadrži više vode, a manje hranljivih sastojaka, pa se svrstava u hladan stajnjak.
Svinjski stajnjak može da bude i topao i hladan, što zavisi od vrste hrane koja se daje životinjama.
Stajnjak peradi je najjači po svom sastavu (koncentrovan) i sadrži mnogo više hranljivih sastojaka od gore pomenutih.
Kvalitetno pripremljen stajnjak je pravo bogatstvo i ukoliko se na pravi način upotrebi doneće dobrobit i zemljištu i biljkama.
Da bi se gubici sveli na najmanju moguću meru potrebno je voditi računa o njegovoj pravilnoj upotrebi. Sve operacije, od utovara, izvoženja, rasturanja do zaoravanja moraju biti sinhronizovane.
To je vrlo važno, jer ako se stajnjak brzo ne zaore on gubi na svojoj vrednosti. Ako se zaore odmah nakon razbacivanja iskorištenost je 100 %. Za samo 24 časa iskorištenost je 80 %. Smatra se da ako se četiri dana posle rasturanja stajnjak ne zaore on gubi i pedeset procenata od svoje vrednosti.
Dubina zaoravanja stajnjaka zavisi od zemljišta, od količine stajnjaka, stepena zrelosti stajnjaka i od vremena primene.
Na lakšim zemljištima se zaorava dublje, a na težim pliće. Veća količina stajnjaka zahteva i da se on dublje zaore.
Pri letnjem iznošenju stajnjak se dublje zaorava nego kod iznošenja u jesen.
Poželjnije je iznošenje stajnjaka u jesen, kada su niže temperature, je poželjnije, zbog gubitaka kod azotne komponente.
Najčešće se preporučuje upotreba 20 tona po hektaru svake druge godine ili 40 tona po hektaru svake četvrte, tj. 10 tona/ha godišnje.
Ovo vredno đubrivo se različito iskorišćava u svakoj narednoj godini, što pre svega zavisi od zemljišta.
U prvoj godini se može iskoristiti od 40-60% raspoloživih hraniva, u drugoj godini od 30-35 %, u trećoj od 10-20 %. U četvrtoj godini, na težim zemljištima iskorišćenje stajnjaka je svega 5-10 %, dok na peskovitim zemljištima više nema dejstva.
Izvor: poljosfera