TRIBINA „TITO – IZMEĐU POLITIČKOG MITA I SUROVE STVARNOSTI“

Tribina „Tito – između političkog mita i surove stvarnosti” održana je u sredu 21. februara u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je prof. dr Ljubiša Despotović.

Mitološku praksu socijalizma, rekao je Despotović na početku predavanja, nije moguće razumeti do kraja ako se na poseban način ne objasni fenomen lične vlasti i njegovo mitološko-mistifikatorsko jezgro. 

Režim Titove socijalističke vlasti do te mere je bio natopljen formom lične vladavine da mu je to postala važnija dimenzija postojanja od samog klasno-socijalnog karaktera političkog poretka. Demistifikacija njegove ličnosti usledila je posle njegove smrti, kada je došlo do brutalnog razbijanja njegove bivše države koje se okončalo građanskim ratom.

Despotović je naglasio da je sve što je vezano za Josipa Broza Tita u najvećem segmentu bilo podvrgnuto mitologizaciji zarad „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” i partijskih potreba. Mistifikovano je sve, čak i detinjstvo koje je proveo navodno u Kumrovecu.

U formiranju njegovog kulta ličnosti, Broz je prikazan kao čovek koji je apsolutno nepogrešiv predsednik države sa doživotnim mandatom. Velike istorijske odluke koje je donosio pre, za vreme i naročito posle rata, proglašavane su genijalnim i za dobrobit naroda i narodnosti SFRJ predsednika države.

– Sa ove istorijske distance pokazalo se da je manje-više sve vezano za delatnost Broza sporno. Nikada se nije pouzdano dokazalo kada je on postao član Komunističke partije, čak je i davao različite iskaze o tome. Posebno je sporno pod kojim okolnostima je ušao u partijski vrh i postao generalni sekretar KPJ. Sporni je i njegova delatnost u vezi sa SSSR-om i Kominternom, obračun sa komunistima koji su mu tada bili konkurenti – naglasio je Despotović.

U nastavku tribine, autor je podsetio da je nekadašnji novinar Večernjih novosti Pero Simić autor najpotpunije publicističke biografije Broza: „Tito – tajna veka”. Na osnovu istraživanja u sovjetskim arhivima Simić je obelodanio da postoje dokumenti prema kojima je Broz potkazivao svoje partijske drugove kako bi ih se rešio i na taj način sebi krčio put do pozicije generalnog sekretara partije. 

Bila je sporna i činjenica da li je Broz bio član tajnih organizacija. Ispostavilo se da je bio pripadnik masonerije između dva rata, da je imao direktan „link” sa britanskom masonskom ložom Konkordija i da su pored njega članovi najužeg vrha KPJ bili i članovi masonske lože. To su: Edvard Kardelj, Vladimir Bakarić i Vladimir Velebit.