Repetitio mater studiorum est II – TRI U JEDAN – DRUGI DEO (NOVOGODIŠNJI RAZGOVOR SA SAŠOM RADONJIĆEM – ZA OPUŠTANJE I LEČENJE MAMURLUKA) Knjiga glavu čuva… - piše Dragoljub Selaković

Da dotaknemo još dve teme, knjižarstvo? Šta misliš o budućnosti knjižarstva, ima li budućnosti u toj oblasti?

Vrlo, vrlo ne izvesno, Solaris neguje još uvek tradicionalno knjižarstvo, znači to nije pola knjižara, pola gift shop, to nije knjižara koja ima pre svega cilj da plasira svoju produkciju ili hiper-produkciju, da budem precizan. A to su oba lanca knjižara u ovoj zemlji, to je uostalom svetski sindrom. Njih zanima pre svega njihova ogromna produkcija da to plasiraju, da plasiraju ono što je gift shoop, gde imaju najveću zaradu, a ovo ostalo… to ostalo što drže, to je tako… jedan dekor, pa šta se proda… proda se, ako se ne proda to se vrati itd. Mi negujemo i dalje knjižarstvo u tradicionalnom smislu, zato mi imamo, još uvek, četrdeset pet hiljada naslova na lageru, to nema niko u ovoj državi. To je jako daleko od svih, oni svi imaju između pet i devet hiljada naslova i pričaju bajke. O čemu se radi? U Novom Sadu na primer, za niz fakultetskih ustanova, tender ne može niko da uradi osim Solarisa, niko. I nikog to uopšte ne zanima što Solaris ima teškoća… sa kirijom, sa ovim, sa onim, apsolutna gluvoća po tom pitanju, kao da to ne postoji…tu su silne generacije koje su se ovde snabdele što potrebnom literaturom, što su sedele i prelistavale, tražile šta im je potrebno itd. U svetu, u Francuskoj,  Belgiji itd. tamo, takođe postoje lanci knjižara, da se razumemo, nije to ništa neobično…ali oni koji neguju tradicionalno knjižarstvo imaju subvencije. Znači, ne izdavačke subvencije, nego subvencije za knjižare. Mi imamo nešto izdavačkih subvencija ali je to vrlo skromno u odnosu na naše sugrađane, izdavače koji dobijaju ozbiljne novce. Mi dobijemo nešto ali vrlo skromno. Nas najčešće otkače s tim: “Vi izdajete Dena Brauna, šta će vama pare, vi imate para…” To se naravno ne može simplifikovati na taj način. Eto, to jeste zaista problem, subvencija za nekog ko neguje zaista tradicionalno knjižarstvo na ovaj način ne postoji, nije na vidiku u opšte a bez toga ne znam dokle će i kako će moći. Postavljam jedno jednostavno pitanje: Ko će uraditi tender Filozofskom fakultetu gde se pojavi Institut za Slovačku književnost? Ima katedra za Slovački jezik, njima treba pet brošura na Slovačkom jeziku, katedra za Rumunski jezik, njima treba isto, literatura na Rumunskom jeziku. Znači nema tog kapaciteta,ovi iz tih trgovačkih lanaca, da ih ne imenujem, oni kad to vide, njima se zavrti u glavi. Nema tu zarade koja njih zanima, to jednostavno kod njih ne ide, itd. Eto, to je to, nevesela priča… nas još uvek vadi to što smo kao izdavač dobri. Nismo zagrizli dalje, veće, mi smo se zadovoljili sa tim. Den Braun nam je ta finansijska vertikala koja nas drži, sa strane šta uspemo, uspemo…malo nešto subvencija što dobijemo itd.

foto: V. Jovanović

Sa tobom se o svemu može puno pričati, sigurno da nećemo danas dotaći sve teme. Moram da postavim pitanje koje postavljam svim sagovornicima. Saša Radonjić, kad je bio mali želeo je da bude…?

Ja sam sa četiri godine u Zenici, gde sam bio sa roditeljima, u robnoj kući napravio scenu, kako bih rekao, kao što malo dete može da napravi…bukvalno sam pohisterisao, zato što sam hteo da mi kupe električnu gitaru. Ali bukvalno elekrtičnu gitaru, ne neku običnu, dečiju… pravu električnu gitaru!

Znači Saša Radonjić je još kao mali želeo da bude gitarista?

Da, tu je bila vriska, scena… i nisu mi kupili tu, električnu gitaru…a ja sam postao kolekcionar električnih gitara. Imam ogromnu kolekciju, zaista, koja je veoma vredna… i ona je postala moja fondacija. Ja sam je ustanovio, zaista sam ponosan na to “Strune od svetla”, za doprinos afirmaciji pesničke reči u bluz i rok muzici. Uskoro ćemo je dodeliti treći put, prvi dobitnik je Miloš Zubac, drugi je “Kralj Čačka”, svake godine dobitnik, pored plakete, vrlo lepe, dobije i jednu vrednu gitaru iz moje kolekcije i dobijaće narednih… veoma, veoma mnogo godina.

Kad smo već kod fondacija, moram da pomenem, vašu fondaciju Solaris koja dodeljuje svake godine nagradu “Stanislav Lem”. To je bitno pomenuti, izvinjavam se što sam preskočio…

…da, da, to je jako važno. Ona postoji već tri godine i za ove tri godine je postala jedna od najpoželjnijih književnih nagrada, kod pisaca koji mogu da je dobiju… da konkurišu za tu nagradu…

…kod pisaca koji se bave fantastikom, ne samo naučnom nego i epskom i svim ostalim vidovima fanatastike…

… da, kod pisaca koji se bave, ne samo naučnom, nego kod pisaca koji se bave svim vidovima fantastike, zato što se i sam Stanislav Lem bavio svim vidovima fantastike.  Njegova fantastika, bez obzira što je najviše kodifikovana kao naučna, ona je ipak eterična, ona se preliva preko tih okvira… to je profilisano na taj način, eto i to je mojih prstiju delo, neko ko se zove Solaris dodeljuje nagradu koja se zove “Stanislav Lem” po čijem delu je knjižara i preduzeće dobilo ime. Vrlo brzo je postala poželjna nagrada… najviše zahvaljujući dobitnicima. Prvi dobitnik je dr Zoran Živković, drugi Filip David, treći je Ilija Bakić. To su sve ljudi, pisci do te mere suvereni da tu nema priče. Svi su bili izuzetno obradovani što je ustanovljena, Filip David je na dodeli rekao da je on dobio neke mnogo zvučnije nagrade ali da je njemu najdraža ova, zato što je ceo svoj život bio pisac fantastike i kako je rekao: Da tek sada, evo na kraju mu je to priznato, sa ovom nagradom.

Saša, hvala ti na ovom razgovoru. Želimo ti još uspešniju ‘osamnaestu, na svim poljima kojim se baviš. Kako vidimo, tebi energije ne nedostaje a možda će nekada biti neke koristi od toga, što niko ne može da garantuje ljudima koji se bave ovakvim stvarima!

Ostavite odgovor