U SUSRET PETOM DECEMBRU, DANU ZEMLJIŠTA

Svet je u celini vrlo zabrinut činjenicom da se broj stanovnika stalno povećava a raspoloživo zemljište za proizvodnju hrane smanjuje. Ujedinjene nacije su iz tih razloga 2013. godine peti decembar proglasile za Dan zemljišta. To je i u Srbiji poznato i – priznato. Bar po formi, od strane vlasti i parlamenta. A u suštini je to po onome ”pričam ti priču“, kaže prof. dr Milan St. Tošić. 

Prema njegovim rečima, centralna Srbija održava postojeće zemljište relativno dobro. U Vojvodini je stanje neuporedino teže. ”Bar dvadesetak godina skreće se pažnja na stalno snižavanje sadržaja humusa kao najvrednijeg dela zemljiišta. Kao najvažniji razlog za ovu pojavu navodi se kontinuirano smanjivanje broja stoke uz sve manje zaoravanje biljnih ostataka posle žetve i povećani utrošak veštačkih đubriva. Uz to se iz najviših stručno-naučnih institucija jasno naglašava da za popravku već učinjenih grešaka treba najmanje 50 do 80 godina”, upozorava Tošić.

On napominje da je jedna od vidljvijih mera za procenu stanja zemljišta brojno stanje glista u zemljištu. Minimalni
broj glista bi trebao da bude oko pet na kvadratnom metru zemljišta. Bolja zemljišta imaju po 10 do 15, a najbolja i više stotina. Gliste, osim proizvodnje đubriva preko izmeta, prave kanale kroz zemljište za obezbeđenje preko potrebnog vazduha u njemu.

”Zemljišta Vojvodine već odavno nemaju glista. To se u selu zna po tome što vrane ne prate oranja upravo što za njih nema glista. Kao ukupan rezultat, u zemljištu Vojvodine je negativan bilans organske materije uz stalno smanjivanje plodnosti i pogoršanje najvažnijih fizičkohemijskih oosobina. Na osnovu toga je jasno da su prazne priče o Vojvodini kao žitnici, a pogotovo o nekoj većoj organski kontrolisanoj proizvodnji hrane. Umesto toga prinosi na njivama nikako da krenu naviše, održavaju se veštačkim đubrivima, suše se sve teže podnose, a sve manje količine padavina manje i teže održavaju”, objašnjava Tošić.

U svemu ovome najteže pada saznanje da nema javnog glasa najodgovornijih u nauci, mnogi se jedva čuju i brzo nestaju, a oni trenutno državnički najodgovorniji nemaju zemljište kao neki ozbiljniji prioritet. Najteže je svakako da za teško stanje i stalno dalje propadanje znaju svi i što taj problem propadanja zemljišta baš svi u velikom krugu zaobilaze. Čudno je i to da bar oni koji danas nisu zvanično odgovorni ne dignu glas za spas nečega što je jedna od najvažnijih budućnosti Vojvodine, zaključuje profesor Tošić.

Izvor: Politika