UKRŠTANJE – MESTO SUSRETA KULTURA, MESTO SUSRETA LJUDI

Ponekad radimo stvari jednostavno: rodi se ideja, radimo na njoj, prenesemo je u stvarnost i eto proizvoda! Samo treba shvatiti za koju je ciljnu grupu, dobro osmisliti reklamu, plasirati je i – eto uspeha!

No, postoji i druga strana medalje: proces je dugačak, zamršen, komplikovan; više ljudi je uključeno u njega i od svakog od njih zavisi i uspeh projekta; postoje poteškoće materijalne, fizičke ili duhovne prirode i ne teče sve glatko, brzo i logično. Jedan inkluzivan, participativan umetnički projekat sa korišćenjem asistivne tehnologije, koji za cilj ima performans zvuči baš tako: kao nešto teško izvodljivo, možda pomalo i hermetično, metafizički, savremeno (=dosadno?), angažovano. I, kako smo uspeli da od projekta u kojem je učestvovalo oko pedeset ljudi u različitim fazama i ima trajanje šest meseci, a opis mu zvuči baš kao što je malopre rečeno, napravimo pitak, simpatičan nastup koji traje pola sata i u kojem zabavljamo gledaoce, koji vrlo rado učestvuju?

Zajednica je, izgleda, ključ. Preduslov je dobar tim za saradnju, dobra „ekipa“, gde ljudi imaju želje i imaju volje da stvore i nauče nešto novo. Projekat je započet kao među-sektorska saradnja: Zavod za kulturu vojvođanskih Slovaka je državna institucija, „Milan Petrović“ osnovna i srednja specijalna škola sa domom učenika i Radnim centrom, a „Otvoreni krug Novi Sad“ je udruženje građana. Ovo je bio dobar preduslov za odobrenje projekta „Ukrštanje“ kod Fondacije Novi Sad 2021, po pozivu „Publika u fokusu“.

U razgovoru sa Mirjanom Isakov i Sanjom Kekić rodila se ideja da škola pruži prostor za rad i uključi deo korisnika Radnog centra, koga čine odrasli ljudi koji su završili srednju školu, a žele da nastave da se bave različitim veštinama i učestvuju u kreaciji: stvaraju keramiku, tkanine, grafike, štampaju; bave se muzikom i pozorištem. Oni već imaju iskustvo u muziciranju (asistivna tehnologija koja se pominje): orkestar „Dobri ljudi“, koga vodi Žarko Sebić koristi „pevajuću lampu“ (što bi rekla naša rediteljka): saundbim (engl. soundbeam, zvučni snop). Jednostavno, „lampa“ je priključena na kompjuter koji ima bazu zvukova i programiranu skalu ili harmonije. Kada neko (ko je teško pokretan) prekine snop, dolazi do prethodno programirane promene. Pritom, potpuno je magično kada neko samo pomeranjem prsta – svira.

Zavod za kulturu vojvođanskih Slovaka je nosilac projekta, što znači da Marijan Pavlov, koji je menadžer i organizator, radi sve one poslove koji su umetnicima mrski. Zato Marko Dinjaški i moja malenkost, kao članovi UG „Otvoreni krug Novi Sad“ možemo da se fokusiramo na kreativni rad. Dva meseca smo vodili radionice koje su pohađali korisnici Radnog centra i volonteri: prvo smo se upoznavali sa tehnikom telesnih perkusija, osnovama, ritmičkim podelama, malo improvizovali, a zatim smo učili konkretne aranžmane za pesme koje su muzički materijal „Ukrštanja“. Inkluzija se desila jednako korisnicima koliko i nama: uključili smo se u zajednicu koja ima svoju dinamiku i gaji tople međuljudske odnose, a polaznici radionica su uvek bili spremni da nauče nešto novo i vežbaju staro – najdisciplinovaniji učenici koje smo do sada imali.

Ako se vratimo na proizvod celog procesa, to je polusatni performans u kom pričamo priču o dvoje koji su se sreli, zavoleli i uzeli, dok izvodimo slovačku, hrvatsku, rumunsku, romsku, mađarsku i srpsku muziku i pokazujemo neke običaje. „Krivac“ za zanimljiv izbor pesama je Vesna Karin, etnokoreološkinja, sa kojom smo nakon mesec dana potrage odabrali materijal koji će Ljubomir Milanović, mladi kompozitor i horovođa, aranžirati za neobičan orkestar: pored inkluzivnog Ritmičkog hora, tu je orkestar „Dobri ljudi“, pevački ženski hor i dvoje telesnih perkusionista i pevača. Saradnja na stvaranju muzičkih aranžmana između telesnih perkusionista i kompozitora je trajala tokom leta, kako bi na jesen imali spreman muzički materijal.

A tada je na scenu stupila Sonja Leštar, glumica i – režiserka. Daleko od toga da na sceni nije bila: projekat smo upravo zajednički i stvorili, a ceo tim je učestvovao, svako darujući svoje veštine i znanja. Performans je nastao kroz živ proces interakcije muzike i dramske priče, koja se nametala na samim probama. Momak je iz „divljeg plemena“, devojka od „hoh“ i „kom il fo“ porekla. Njegova rodbina je pomalo neuglađena, njena je previše fina. A devojci se momak dopada…Jedna opštepoznata i vrlo vojvođanska priča. Tu je i korinđanje , i bećarac, ima malo i Kusturice (što je šira, jugoslovenska, asocijacija), a sve začinjeno pesmom, smehom – a ima i selfija! Zvuči kao papazjanija, no nije ništa šarenije od naše svakodnevne, sive, stvarnosti. Izgleda je boja ono što donosi drugačiji pogled na stvarnost: dali smo sve od sebe da stvorimo veselo i pozitivno delo kroz stvaranje dobrog tima, gde svako doprinosi onim što najbolje zna.

I sada započinjemo malu turneju: do kraja godine ćemo putovati u Beočin (Lug), Vrdnik, Kisač, Sremske Karlovce, a zatim ćemo nastupati u Novom Sadu. Želimo da prenesemo taj osećaj zajedništva koji smo stvorili u projektu „Ukrštanje“, jer smatramo da je to ono što današnjem vremenu nedostaje. Nismo isti, ali svako može da doprinese, i, ako radi ono što najbolje ume i otvoren je i želi da sarađuje, stvaramo jedno drugačije društvo. Uključivanje u takvo društvo nam svima treba – a oblast u kojoj živimo je najbliža takvom društvu. Zato želimo da ukrstimo sve dobro što možemo da ponudimo i da vas pozovemo da nam se pridružite na pola sata i otkrijete nešto novo o svima nama.

Kulturni centar Lug, 25. 11. u 19 h

Kasina, Vrdnik, 28. 11. u 18 h

Kulturni centar Kisač, 3. 12. u 19 h

Gimnazija „Branko Radičević“, Sremski Karlovci, 6. 12.

Gimnazija „Jovan Jovanović Zmaj“, Novi Sad, 10. 12.

Kulturna stanica Eđšeg, Novi Sad, 25. 12. u 18 h

 

autor teksta: Ana Vrbaški

O Ukrštanju možete saznati više na sledećim društvenim mrežama:

https://www.facebook.com/ukrstanje/

https://www.instagram.com/ukrstanje_crossover/