VIŠNJIĆEVO Egzotična Vojvodina - knjiga autorke Sofije Sonje Jovanović

Višnjićevo je selo u opštini Šid, na obali Bosuta, gotovo skriveno u gustim hrastovim šumama. Do njega ćete najjednostavnije stići ako od Kuzmina krenete prema granici sa Republikom Srpskom  – poslednje desno skretanje pre Rače će vas odvesti pravo u Višnjićevo.

Kao naselje Višnjićevo se u pisanim dokumentima prvi put pominje 1275. godine, ali se tada selo zvalo Grk (današnji naziv ima od 1935). Savremeno naselje je nastalo posle pada Beograda (1739) kada je i Grk bio deo Vojne granice, a naseljavali su ga Srbi.

Niko ne zna zašto je selo nazvano Grk. Postoji legenda o izvesnom grčkom trgovcu koji je ovamo došao početkom XIX veka i bio omiljen me|u narodom jer je uspevao da nabavi  sve što im je trebalo, čak i “od tice mleko”.

Za ovu legendu nema nikakve materijalne potvrde, ali se sasvim pouzdano zna odkud današnje ime sela i zato je priča o Višnjićevu neodvojiva od priče o Filipu Višnjiću čuvenom slepom guslaru.  Po njemu je, kasnije, nazvano sve što danas postoji u Višnjićevu: osnovna škola, kulturno umetničko društvo i kajakaški klub.

Ali, idemo redom.

Filip Višnjić je rođen 1767. godine u selu Trnavi (Semberija), a od prele`anih velikih boginja oslepeo je još kao dete. Srećom, posedovao je izuzetan pevački dar – pevajući uz gusle “pesme od starine”, proputovao je celu Bosnu, Hercegovinu, Crnu goru i Albaniju. U Srbiju je prešao kao četrdesetogodišnjak (1809) privučen pričama o srpskim ustanicima i njihovim uspesima u borbi protiv Turaka. Tada je i sam počeo da “komponuje”, a  u Grk je stigao kao već  afirmisani pesnik-dokumetarista. U to vreme, bez novina, radija i televizije, njegov rad je bio od neprocenjivog značaja, pa je i Guslarska “akademija”, koja je jedno vreme postojala u Irigu, nazvana “slepačka”, upravo zbog Filipa Višnjića i njegove ogromne popularnosti u narodu.

Danas je Višnjićevo selo sa oko 2.000 stanovnika koji se bave, uglavnom,  poljoprivredom, ali i uslu`nim delatnostima. Postoje sve pretpostavke da turizam uskoro postane jedna od njih, jer je Višnjićevo s okolinom pravi raj za lovce, ribolovce i sve ljubitelje prirode.  U hrastovim šumama koje okružuju selo ima mnogo divljači (jelen, divlja svinja, zec), a samo osam kilometara od Višnjićeva je i  poznato Vojno lovište u Moroviću. Uz to, prilikom šetnje kroz šumu, spoticaćete se o jestive gljive od kojih je najpoznatiji i najkvalitetniji vrganj (Istina, priča se da u toj istoj šumi postoji i svojevrsna “ćele-kula” – piramida sagra|ena od ljudskih lobanja. Meštani veruju da je nastala u vreme borbi s Turcima).

Svemu ovome treba dodati još i reku na čijim obalama je smešteno Višnjićevo – Bosut je pun  slatkovodne ribe (šaran, som, smu|, štuka i babuška).

A dok se turizam ne “odomaći”, slavu Višnjićeva pronose kajakaši. Pre desetak godina okupio ih je mitrovački kajakaš Zoran Ðordević, a trenira ih jedan od naših najboljih kajakaša, četvorostruki olimpijac i reprezentativac Staniša Radmanović. Nade kajak kluba “Filip Višnjić” su do sada već osvojile mnoga odličja na takmičenjima, od pokrajinskog do državnog ranga.

Iz knjige „Egzotična Vojvodina“, autorke Sonje Jovanović.