U Art bioskopu Aleksandar Lifka predstavljena je knjiga poezije i proze „Iluzija života“ Jasne Vasić, navodi: subotica.info.
Jasna Vasić je rođena 1960. godine u Subotici, gde živi i radi. Pored svog profesionalnog angažmana, gde pokazuje izuzetnu empatiju prema ljudima i njihovim potrebama, svoju kreativnu crtu ispoljava kroz bavljenje muzikom i pisanje poezije. Piše ljubavnu poeziju i kratke priče.
O poeziji i poetici Jasne Vasić govorili su književnici Simo Golubović i Marica Ćirović, a poetsko veče vodila je Aranka Kiš, recenzent knjige. Poetsko veče ukrasile su VIS „Veselice“.
„Čitajući njenu poeziju otvara se jedan svet predstavljen iskristalizovanim, jednostavnim stihovima. Jasnoća deluje kao jaka simbolika osećanja koja smo svi doživeli, preživeli, često sakrivali negde u dubini duše, prekrivali prašinom prošlih vremena, želeli da te uspomene tako i ostanu, izgubljene u zaboravu„, iz recenzije Aranke Kiš.
U Art bioskopu Aleksandar Lifka predstavljena je knjiga poezije i proze „Iluzija života“ Jasne Vasić.
Jasna Vasić je rođena 1960. godine u Subotici, gde živi i radi. Pored svog profesionalnog angažmana, gde pokazuje izuzetnu empatiju prema ljudima i njihovim potrebama, svoju kreativnu crtu ispoljava kroz bavljenje muzikom i pisanje poezije. Piše ljubavnu poeziju i kratke priče.
O poeziji i poetici Jasne Vasić govorili su književnici Simo Golubović i Marica Ćirović, a poetsko veče vodila je Aranka Kiš, recenzent knjige. Poetsko veče ukrasile su VIS „Veselice“. Posetioce je pozdravio i direktor Art bioskopa Aleksandar Toković.
„Čitajući njenu poeziju otvara se jedan svet predstavljen iskristalizovanim, jednostavnim stihovima. Jasnoća deluje kao jaka simbolika osećanja koja smo svi doživeli, preživeli, često sakrivali negde u dubini duše, prekrivali prašinom prošlih vremena, želeli da te uspomene tako i ostanu, izgubljene u zaboravu„, iz recenzije Aranke Kiš.
„Ova autorka ne želi da priča. Ona želi da ćuti. Ona traži mir, a mir je u ćutanju, u razmišljanju. A šta je ćutanje? To je često trpljenje, to je razgovor sa sobom, uteha u dubokom razmišljanju o stvarima koje je teško promeniti. Jasna Vasić svoje ćutanje rešava stihovima. Zasejava svoje misli na belinu hartije sa neizvesnom željom da isklijaju i iscvetaju u zanosne cvetne aleje, da polja ljubavi ne ostanu nezasejana…„, iz recenzije Sima Golubovića.
Izvor: subotica.info