Apeluje se na građane da ne spaljuju biljne ostatke na njivama jer je to često uzrok nekontrolisanih požara na otvorenom, koji nanose veliku materijalnu štetu i ugrožavaju živote, navodi nasemesto.
Paljenjem se razvijaju visoke temperature, čime se površinski sloj zemljišta pretvara u pepeo i prašinu, koju odnosi vetar i spira kiša, tako da nestaje sloj najvažniji za donošenje roda u narednim godinama.
Spaljivanjem na njivama ubijaju se svi živi organizmi zemljišta koji imaju nezamenljivu ulogu u ishrani biljaka i koji, prevodeći biljna hraniva iz đubriva u oblike pristupačne biljkama, vrše razlaganje organskih materija zemljišta. Paljenje nema nijednu korisnu svrhu, nego samo ide na štetu poljoprivrednim proizvođačima.
Zaoravanjem zemljišta poboljšava se vodni režim, zahvaljujući čemu zemljište u vreme jesenjeg ili zimskog oranja sadrži i do 2,5 odsto više vlage od onih na kojima strnjika nije zaorana. Zaoravanje je mera borbe protiv korova, tako što se na taj način provocira nicanje semena korova koji se lako unište daljom obradom.
Zemljištu se zaoravanjem vraća jedan deo onoga što je iz njega izneto prinosom, najvažnija biljna hraniva, organska materija, što predstavlja vid slabijeg đubrenja zemljišta. Lakša je osnovna obrada zemljišta jer se manje stvrdne, pa je i znatno manji utrošak goriva.
Spaljivanjem strnih useva, smeća i biljnih ostataka je zabranjeno Zakonom o zaštiti od požara. Lice koje je izazvalo požar dužno je da vatrogasno-spasilačkoj jedinici nadoknadi troškove intervencije, u skladu sa posebnim propisom. Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice, a pravno lice od 300.000 do 1.000.000 dinara.
Ukoliko se utvrdi da je na poljoprivrednom gazdinstvu vršeno spaljivanje žetvenih ostataka, gazdinstvo gubi pravo na podsticajna sredstva u poljoprivredi, u periodu od dve godine.
Izvor: nasemesto